Kad rasplinu se zrela
jutra moga života
utišaću brbljive misli
i za tri zlatna dukata
na nekom zaboravljenom trgu,
pored dva ulična svirača
rasprodaću sve svoje riječi i slova.
Rasprodaću sve svoje riječi i slova
i ukrotiću ovo srce,
uplašenu sivu pticu.
Kupiću polovnu masku tužnog pajaca,
jedan maslačak gorak
i žut.
Bosonoga i s maskom na licu,
krenuću sama na put.
Bosonoga i s maskom na licu,
krenuću sama na put.
Kupiću zlatni kavez
i jednu bijelu pticu.
Bijelu pticu, čija pjesma je
zaspala u mojim očima.
Majčinski, na rame ću je spustiti,
tu da joj bude dom.
Strpljivo je učiti,
s oblakom da se druži.
Kad rasplinu se zrela jutra
moga života,
za tri stara dukata
rasprodaću zlatne okove
i kao sa izgubljenom sestrom,
zagrliću se s šumom.
Samo sa nebom
i pticama ću se družiti
i samo ću pjesmu nositi
uvijek u srcu svom.
