U ovu prodavnicu
kosmičkih čuda
slučajno si svratio
onog pokislog petka.
Onog petka
u aprilu,
kad oblaci su u
svojim vlažnim utrobama
prenosili tajne poruke
slučajnih ljubavnika.

Kiše su se tog petka
prosipale, kao skriveni
ljubavni uzdasi
i zemlja je mirisala
na smokve i na grožđe.

U ovu prodavnicu
kosmičkih čuda
stupili smo kao neznanci,
al nemirom me okovala
tvoja srebrna sjenka.
Dok oblaci iznad nas
su drhtavo
o ljubavi ćutali,
onog pokislog
aprilskog petka.

Rastali smo se nepovratno.
U sumrak se stopili
kao dva potpuna stranca.

I ne mislim često o tebi,
dok u aprilskim kišama,
nepozvan,
ne izroniš iz tame
i ne progovoriš šapatom
nekog slučajnog ljubavnika,
čija riječ mi je
s oblaka
skliznula na rame.