[ poezija ] 19 Januar, 2017 16:17
[ poezija ] 14 Januar, 2017 15:50

Zalutala je srebrna mjesečina

na usahle obale naših nadanja.

Okna su ova

odavno izgubila vidike.

Na stolu – svečani stolnjak

i dvije čaše…

Groteskna slika ljubavi

u domu spoticanja i stradanja.

Juli je,

a tako slutim hladnoće…

Pod žmirkavim svijećama učaurenosti

ugostiću i noćas

naše samoće. 

[ poezija ] 11 Januar, 2017 22:01

Raširili se mrazovi kao paučina. Od trenutka kad smo ljeta u sebi bez žaljenja prepustili nekim  oktobrima, bespovratno smo izgubili svoja vlastita sunca. Jeseni su neopaženo svoje mjesto ustupile mrazovima. Uselili su nam se pod kožu, u kosu, u srca i postelje.Miris prve jutarnje kafe s ukusom mraza na usnama. Hladni pozdravi, telefoski pozivi, poljupci, dodiri...

A mi... Mi smo čekali proljeća. Uvjereni da će nas već sutra probuditi neki maj, ptičiji pjev pod prozorom. Čekali smo proljeća koja se neće vratiti. Naučeni na tmine, nismo se trudili pronaći izlaz iz mraka.

Ponekad bi u samotnim predvečerjima, kao zrnca ćilibara bljesnuli u tami neki daleki avgustovski dani. Lijena nedeljna jutra, nepročitane novine, miris mora i Arsenov glas koji dopire sa radija.

Raširili su se mrazovi kao paučina. U četiri zida živimo sopstvene zime.

U tminama ravnodušnosti, tek s vremena na vrijeme, kao zrnca ćilibara prospem sjećanja na neka davna, zlatna ljeta i na nas zauvijek izgubljene u njima.

 
[ poezija ] 11 Januar, 2017 16:57

Sve lakše me sustižu jeseni.

Kad umire avgust,

u svome malenom stanu,

ko putnika namjernika,

s večeri, ugostim svemir.

Uz čaj od snova,

sa zvijezdama, dugo vodim

noćne razgovore.

 

 

Neopaženo, odnekud,

pojaviš se i ti.

I mada se skrivaš,

odaje te u titraju vjetra

neki skriveni nemir.

Rastjeraš crne oblake,

što roje se nad mojim mislima.

Učiniš, da procvjetaju

šarene vrpce na zaboravljenim,

požutjelim pismima.

 

 

I prije svitanja odeš.

Dug je pred tobom put.

 

 

Ostaje samo čežnja,

nevidljiva i teška.

Ko crnu mačku samoće,

privijam je uz skut.

[ poezija ] 04 Mart, 2016 14:55

Potražim te katkad

u nenaslovljenim tomovima

knjiga nedosanjanih ljubavi.

Tumaram predjelima nemira,

predgrađima snova,

ne bi li pronašla tren

kad dodirnuće se naši

izgubljeni svjetovi.

Ogrnuta plaštom od tmine

grozničavo prevrćem šoljice

ispijene kafe

– možda su u njima iscrtani

tvoji putevi,

možda na njima si sam…

Sklapam oči.

Krećem ti u susret.

Na putu nikoga nema,

osim tišine.

Prepoznajem te katkad

u paralelnim ulicama samoće,

dok koračamo putevima

koji se nikad spojiti neće.

Hladno je…

Na plašt od tmine

kupe se hladnoće.

Ko čipkani kišobran,

sklapam još jedan dan.

U praznu sobu spušta se veče.

Grlim ko sestre svoje samoće.

[ poezija ] 01 Mart, 2016 19:00

 

U kolonama
odvodili su
roditelje i djecu,
da zvjerski ih ubiju,
kosti da im spale.
Na jasenovačkim
poljima smrti
moj narod ubili nisu!
Iz pepela mržnje i smrti,
duše mučenika su procvjetale.

Tamo negdje,
na pustim poljima Jasenovca,
u jednom danu
ubijani su očevi, majke i djeca,
Nestajali su čitavi gradovi i sela,
al opstala je prosta
duša pravoslavna.
Smrtno ranjena,
digla se iz pepela.

Gospode,
mučeničku dušu im prosti!
Koloni mojih usnulih zemljaka,
zvjerski zbrisanih s ovoga svijeta,
dok lojanicu palim
za pradjedovske kosti,
što ostaše podno Kamenog cvijeta.

 

 

 

[ Generalna , poezija ] 04 Februar, 2014 13:34
 photo Prah_zpsdc26f2fc.jpg