[ Generalna ] 31 Oktobar, 2011 15:30
 Ne znam da li sam možda nekada davno slučajno zadrijemala pod orahovim stablom, pa mi vještice uzele i pamet i snagu, ali eto - uvijek je taj baš njihov dan i meni bio nekako poseban.Kad su se tamo negdje gore, gdje se već sve unapred zna, pisale knjige naših sudbina, u mojoj knjizi, kraj oktobra, izgleda da je bio predodređen samo za dobre stvari.
Današnji dan je poseban, zbog posebnih osoba u mom životu.
Današnji dan je poseban, zbog dva posebna rođendana u mom kalendaru!
Pronaći će se već ovdje, oni kojima je ova čestitka namijenjena.
Srećan Vam rođendan! Volim vas najviše na svijetu!!!

[ Generalna ] 30 Oktobar, 2011 22:01
Možda jednom uz čašu vina
i poneku suzu u oku
na red dođe i istina 
i priznam tugu duboku.
Da još uvijek ne znam za sreću,
mada se srećna pokazujem svima
i tvoje ime pomenem kad palim svijeću,
još uvijek zamišljam lice našeg sina.
Ponekad prošlost dođe sama
uvuče se u srce kradom,
ruku pod ruku sa njim šetam kao dama,
a očajna te tražim gradom.
Uvijek je tako početkom ljeta
kad otvorim prozor uđe nešto tvoje
mogu otići i na kraj svijeta,
al i tamo će me na nas podsjetiti neko drugo dvoje.
A on mi je sve na svijetu dao
- osmijehe, sreću i zvijezde mi je skidao rukama...
Prvo poljsko cvijeće za mene je brao,
nije dozvolio da ikad budem sama.
Kraj njega sam postala osoba druga, 
dala sam mu sve što može dati žena, 
korak po korak nestala je tuga, 
ali svako sunce uvijek pokrije tvoja sjena.
A uvijek kad se sretnemo znamo i ja i ti...
Ma znamo sve... Ne treba ništa reći...
Kad odemo svojim putem i prestanemo jedno od drugog lice kriti, 
znaćemo da nije sva sreća ni u sreći.
[ Generalna ] 29 Oktobar, 2011 23:15
Još samo jedan plamen gori u meni
i zbog njega našoj ljubavi neću paliti svijeću.
A sad mi je jasno da ti moraš pripasti drugoj ženi
i zato idi... ja ti želim sreću.
 
I sad shvatam da nisam trebala liti suze
kad si ti onog jutra poslednji put prešao ovaj most,
jer možda sam baš ja ona koja te od druge uze
dok si ti u ovom gradu jednom bio gost.
 
A tebe nema... I ne znam kad ću te ponovo vidjeti.
A ni mene nema, već dugo... I ti to dobro znaš.
Jer znaš ko je u mom srcu i zimi i ljeti,
iako me u prolazu ti nikad i ne pogledaš.
 
I sad će prolaziti noći i dani
i opet će se vrijeme mijenjati svaki put kad nestaneš,
a u meni će živjeti onaj stari nemir znani
čak i onda kad jednom zauvijek ti tamo daleko ostaneš.
 
A ja ti želim sreću...
I ma gdje bio, ti si uvijek samo moj.
Zbog toga ja ljubavi našoj neću paliti svijeću,
jer nju će uvijek čuvati poneki iz daljine vjetrom donijet miris tvoj.