[ Generalna ] 31 Januar, 2012 19:07
Valjda mora biti tako – svakom od nas naiđu dani kad mu ništa ne ide od ruke.Nisam sigurna na koji sam način pokrenula niz takvih događaja. Da li mi je crna mačka prešla preko puta? Ili ovih dana redovno ustajem na lijevu nogu? Nešto se ne sjećam da sam nedavno prošla ispod merdevina... Ko zna kako, ali ipak, se neki baksuzluci kao magneti vežu za mene...

Ovaj vikend sam počela obilaskom butika u cilju obnavljanja garderobe. Muž je pokorno išao sa mnom, znam da se dosađivao, pomalo me požurivao, ali nije puno prigovarao. Kupila sam ja par stvarčica, donijela ih kući i pravila se kako sam super prošla u kupovini.A zapravo, opet se desila ista stvar – čim onu kesu, veliku, s natpisom, prenesem preko praga, ono što sam prije nekog vremena zadivljeno gledala u izlogu, čim unesem u kuću postane tako nekako bezveze i obično. Crnu majicu, koja je do prije sat vremena izgledala svršeno, ostavila sam u ormar. Možda mi se do proljeća ponovo počne sviđati... Dobro! Nije sve tako crno – bar mi se košulja i demper sviđaju :)

Onda sam subotu popodne provela kao prava uzorna domaćica. Sredila sam kuću, sve je bilo savršeno – ručak, porodica na okupu, ma idealno... Ali onda sam se sjetila svog novog hobija u pokušaju – praviću slike od slame. Sjeckala sam i lijepila cijelo popodne, pa na kraju sve bacila u smeće. Rad mi je izgledao pravo đački – kao od djeteta iz četvrtog razreda osnovne škole.
Hm... od savršeno sređene kuće nije ništa ostalo. Napravila sam više smeća od mojih cura kad su najviše inspirisane za razbacivanje igračaka.

I opet mi đavo nije dao  da stanem i da se odmorim...
U nedelju sam uz pravi nedeljni ručak poželjela  da napravim i savršen dezert.  Uh...
Novi kalup za kuglof mi nije dao mira – znala sam da će baš miris kuglofa začiniti nedeljno popodne. Dva sata sam potrošila na pripremu savršenog dezerta. Sve mi je išlo od ruke... Ništa nije dalo ni naslutiti da neće ispasti dobro... A onda su se iz rerne začuli neki čudni zvuci, pa je neobičan miris ispunio cijelu kuhinju... Neka ljepljiva materija je curila iz rerne na kuhinjske pločice... Ajoj... Žao mi samo onolike čokolade, koju sam uzalud bacila. A lijepo mi je muž jedne prilike rekao – da mu je puno isplatnije kad nam se jede nešto slatko kupiti keks, nego meni materijal za kolač.

Kako bilo, meni je početak nedelje počeo zaista radno – u sređivanju loma po kući koji sam napravila preko vikenda.

I nije baš da mi ništa nije išlo od ruke – još uvijek uspiješno sakrivam veliku crnu fleku koju sam napravila farbom za kosu na plakaru u hodniku. Možda neko od vas ima savjet kako da to očistim prije nego mi muž pročita ovaj post? 
 

[ Generalna ] 26 Januar, 2012 11:31
Obojio si mi dane u plavo,
u kosu miris ruža upleo,
očima ljubavnog sjaja si dao,
za obraze - nježno, ružičasto - bijelo.
 
Noćima dao si posebnu boju
crvene, vatrene, koliko treba,
zvjezdanog praha u postelju moju
spustio na zemlju mali komad neba.
 
Jutra su imala boju zlata,
poljupci, dodiri, kafa u krevet.
Moje ruke oko tvoga vrata,
proljeće, sunce, jorgovana cvijet.
 
U sumrak si mi recitovao Puškina
za srce lijepio riječi od meda,
koje su opijale jače od vina,
a onda hladile poput leda.
 
I kao slikar svoje djelo,
znao si svaku slabost moju
- imao si kad si htio
moje srce, dušu, tijelo...
Za kraj si ostavio sivu boju.
 
 

[ Generalna ] 25 Januar, 2012 14:34
Obojio si mi dane u plavo,
u kosu miris ruža upleo,
očima ljubavnog sjaja si dao,
za obraze - nježno, ružičasto - bijelo.
 
Noćima dao si posebnu boju
crvene, vatrene, koliko treba,
zvjezdanog praha u postelju moju
spustio na zemlju mali komad neba.
 
Jutra su imala boju zlata,
poljupci, dodiri, kafa u krevet.
Moje ruke oko tvoga vrata,
proljeće, sunce, jorgovana cvijet.
 
U sumrak si mi recitovao Puškina
za srce lijepio riječi od meda,
koje su opijale jače od vina,
a onda hladile poput leda.
 
I kao slikar svoje djelo,
znao si svaku slabost moju
- imao si kad si htio
moje srce, dušu, tijelo...
Za kraj si ostavio sivu boju.
 

 
 
[ Generalna ] 23 Januar, 2012 00:24
Dolij nam večeras po čašu crnog vina, 
onog što čini da duže traje noć.
Ja ću ti na usnu spustiti pečat od karmina
crvenog, tamnog, što ima magičnu moć.
 
Moja kosa crna nek ti zamiriše
sve pjesme svoje šapući mi nježno,
Volim te, reci šapatom. Još tiše.
Da zagrljeni dočekamo novo jutro sniježno.
 
I biću noćas tvoja kraljica
što ljubav samo priznaje i zna
krunu od zvijezda i ružinih latica
samo zbog tebe skinuću ja.
 
Poljubi me samo i reci mi - draga.
Biću zbog tebe sluškinja i dama,
s licem anđela, lukavošću vraga,
samo da nikad ne ostanem sama.
[ Generalna ] 20 Januar, 2012 21:52

Sjećam se hladne bolničke sobe tog novembra.Suza u očima, blijedog lica i hladnih dlanova... Pozdravila sam se sa tri žene sa kojima sam bila primorana da podijelim bol i tugu koju mi je to jutro donijelo.Sve tri su čuvale trudnoću, pričale neprestano i bavile se tuđim životima.Legla sam u onaj ružni, hladan krevet i pokušala da zaspim.Bol mi nije dala da spavam.Ne fizička bol, nju sam potpuno zanemarila.Ona bol u srcu, koja me potpuno obuzela.Ipak, pravila sam se da spavam, smo da ne bih morala pričati sa njima.Bila sam ljuta na svoju sudbinu.Povrijeđena... Zašto su me smjestili u sobu sa tri trudnice? One su se radovale budućnosti, nosile u sebi novi život... A ja... Ja sam to jutro zauvijek izgubila jedan mali život.Izgubila još jednu nadu... Već drugi put te godine...

Sjećam se svih onih pogleda komšinica, koje su preciznije od bilo kakve vage mjerile svaki gram koji sam dobila ili izgubila u struku.Onih nezgodnih pitanja – šta čekamo s bebom? Bezbrojnih posjeta doktoru, kada me već svaka sestra na odjelu upoznala. Borbe, kojoj se nije vidio kraj...

A dobro sam znala: željela sam samo jednu malu slatku djevojčicu. Da ima oči plave kao more. I kosicu od zlata. Da joj ljubim slatke obraščiće i da nam svojim mirisom ispuni kuću...

Sjećam se i tog dana Sv. Vasilija Ostroškog, kada sam sa suzama u očima palila svijeću u crkvi i zamolila Boga – da mi dozvoli da budem majka. Samo to...

Sjećam se kako smo plakali od sreće kada smo saznali da ćemo postati roditelji. Hladne zime, Božića punog snijega i čuvanja trudnoće...

Sjećam se najljepšeg Đurđevdana od svih i malih plavih očiju, koje su tog jutra ugledale svijet. Taj dan sam shvatila da ništa na svijetu nije nemoguće.

Sada je svaki dan čarolija. Moje tri princeze mi svakoga dana svojim osmijesima i riječima unose sreću u život. Njihovi zagrljaji su najljepše nagrade i priznanja koja mogu dobiti.

Sada život ima potpuno drugi smisao. Sve ostalo je nebitno.

 

[ Generalna ] 19 Januar, 2012 00:03
 
Ponovo su suze lice mi dotakle
i pomutile ovaj majski dan.
Čini se kao da nikad iz oka nisu ni makle,
kao da sanjam jedan ružan san.
 
Dugo te već vidjela nisam...
Ima li svrhe brojati dane?
I nije važno imaš li drugu ili si sam,
ako ti ja ne bojim ove proljetne noći rane.
 
Mnogo nas toga sada dijeli
- prehladne rijeke, vatre rata.
Između nas stoji svijet cijeli,
al ja još čekam da mi pokucaš na vrata.
 
Čuvaj se mili,
sačuvaj u očima onaj isti sjaj,
ne dopusti da te pokosi tama,
a kad te put dovede u naš stari kraj
vrati se meni, jer još sam sama.
[ Generalna ] 15 Januar, 2012 14:17

 Luna71, još jednom ti se zahvaljujem na lijepom iznenađenju!

 

 

 

 

 
 
 
 
 

 
 
 
[ Generalna ] 14 Januar, 2012 23:18

Novogodišnji praznici su iza nas... Vrijeme da se kuglice sa bora ostave u kutije do sledećeg decembra.Nadam se da će nam se želje koje smo zamislili u ponoć ostvariti. Da će čarolija praznika ostati u nama tokom cijele godine...

Uvijek mi je pomalo žao kada skidamo kuglice sa bora... 

Danas smo moje curice i ja pokušale ukrasti dio novogodišnje čarolije i sačuvati je za godinu koja je pred nama.Ideja nije naša - zapravo smo je "posudile" od Domaćice, ali sigurna sam da se ona neće ljutiti :) Zlatni sjaj novogodišnje noći pomiješale smo sa ljetom koje je pred nama.Da nam cijela godina bude čarobna, kao što su nam bili čarobni trenuci dok smo pravile našu saksiju ( moram priznati da su trenuci čišćenja bili sve - samo ne čarobni)

Ne zaboravite da novogodišnji praznici nisu jedino vrijeme za lijepe trenutke i želje.Zato vam šaljem malo zlatnog, novogodišnjeg praha, da želite, volite i budete srećni cijele godine!

 

[ Generalna ] 13 Januar, 2012 21:58
Padaće...
Valjda je tako bolje u ovom trenutku
kad ni bol ni sreću pokazati ne mogu,
kad treba da glumim gluvu i slijepu lutku,
a ono što na srcu stoji reći jedino Bogu.
 
Odlaziš s njom...
I sve sad gubi svoje prave boje.
Bila sam ti samo još jedan grijeh...
A ti - ti si mi bio sve najdraže moje,
ostavio suze, a odnio smijeh.
 
Padaće...
Tvoje korake obrisaće ove proljetne kiše,
ostaću uplakana, sama na svijetu ja...
Proći će godine...
Al samo tvoje ime ću izgovoriti od šapata tiše
u trenutku kad nebo zbog svega svoj krajnji sud da.
 
I neću dirati sve one sitnice
- zaboravljeni upaljač, plavi džemper tvoj...
Kad dođe jesen života i izmijeni mi lice
možda baš zbog ove ljubavi raj će biti moj.
 
 
[ Generalna ] 11 Januar, 2012 18:31

Kada pogledam one svoje farmerke koje sam nosila prije trudnoće, mrak mi padne na oči.Neki dan sam ih slučajno pronašla u ormaru, raširila u rukama, samo da ih odmjerim i onda, kao da sam ugledala miša, bacila ih ponovo u ćošak.

Nakon sat - dva, vratim se u sobu.Pokušaću ih obući, pomiriti se sa sudbinom - nema mi druge.Uh! Bolje da nisam.Uspjela sam ih nekako obući, ali zakopčati - nema šanse!

Od tog trenutka postala sam ljubomorna na onu drugu mene od prije godinu i po dana i definitivno sam odlučila - smjesta na dijetu!!! Doduše, sačekaću da prođe Nova godina i Božić, nema smisla počinjati dijetu prije praznika.

Za vrijeme praznika dokazivala sam se kao domaćica - sarma, slani rolati, pite, kolači, torte... Primala sam goste i uzvraćala posjete... A slike svuda iste - stolovi puni hrane.Vagu sam zaobilazila u širokom luku.Mužu dosadila s pitanjima - da li sam mu lijepa? On, jadničak, uvijek isto odgovara - najljepša, najzgodnija - ma ljepša nego ikad! Ali, ko još vjeruje muškarcima?!

Juče stanem na vagu i iznenadim se - vratila sam samo onu jednu kilu koju sam izgubila prije praznika.Znači isto!Sva sretna kažem sebi - to je to, od sutra definitivno na dijetu!!!
Danas sam se pridržavala propisanog režima ishrane.Sama se sebi cijeli dan divila kako sam odlučna.Ali onda mi kćerka postavi pitanje:" Mama, koje ćemo kolače praviti za Srpsku Novu godinu?"

Joooj... Pa ja sam sasvim zaboravila na taj praznik!

 

[ Generalna ] 10 Januar, 2012 17:53

Poljubi me!
Riječi su sada suvišne,
jer znaš da te volim
i voliš me.
Daj mi snage da preživim,
otvori mi srce i ostani.
Ne idi, 
jer noć je prehladna
da bih sad sama zaspala.
Ti znaš da te volim
- i ne boj se -
nisi mi hir, ni utjeha,
jer samo pored tvoga jastuka
ja se osjećam slobodna.
Ljubi me!
Nek noćas svira muzika,
tvoj dodir moja je utjeha,
a ljubav mi je zaštita.
Ostavi glupe obzire,
otvori sve naše prozore
i pusti vrijeme da putuje.
 
 
P.S. Grlica mi je predložila da objavim ovu svoju pjesmu.Evo draga moja, kao poklon uz popodnevnu kafu ;)
 

[ Generalna ] 09 Januar, 2012 23:12
Još jedna besana noć...
Sad kad znam da me ne voliš.
Još jedna besana noć...
A čemu? 
Sad kad si s njom negdje daleko.
Još jedna besana noć...
Za nas dvoje više ne postoji nada.
Više nisi moj anđeo...
Nisi mi ništa, samo tiha patnja.
Sutra -možda samo bljesak u daljini.
Još jedna besana noć...
U ovoj suzi stoje svi naši dani,
svi tvoji osmjesi i tvoje oči.
Još jedna besana noć...
Nema nas više,
nije nas ni bilo,
neće nas ni biti...
Još jedna besana noć...
i sjećanje na tebe u toj noći. 
 
 
 
[ Generalna ] 04 Januar, 2012 15:30
I sad pusti neku pjesmu našu
i zabava nek počne čije smo zvanice jedino mi,
podignimo za prošlo vrijeme u vis čašu,
a i za zajedničku budućnost možemo vino popiti.
 
Zaboravi na dane koji će tek doći,
poljubac mi spusti na uvojak kose.
Ostani sa mnom ove decembarske noći,
pusti da te vode moje noge bose.
 
Plesaćemo noćas pod zvijezdama sami,
samo nebo nek nam granica bude.
Crnu kosu mi raspusti, nek prkosi tami,
zaboravi večeras na obzire, ljude...
 
I sad pusti neku pjesmu našu,
zaključaj vrata, zaboravi na sat...
Za budućnost dragi podignimo čašu,
poljubac, kao leptir, spusti mi na vrat. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
[ Generalna ] 03 Januar, 2012 14:19
Još jedna godina je iza nas.Prije tri dana sam je zauvijek zapakovala u kutiju uspomena.Godina u kojoj sam plakala i smijala se u isto vrijeme.Godina koja mi je bila maćeha i majka u isto vrijeme - uzimala najdraže, a onda opet, kao hirovita žena, davala najljepše.
2011. sam započela puna sreće i strepnje zbog novog života koji sam nosila u sebi.Radovala se svakom novom pokretu malog bića, koga smo svi čekali sa ogromnom radošću.Sa svojim curama smišljala imena za bebu koja će nam doći, radovala se kupovini svih onih malih majica, kapica, kremica... Kuća je počela da dobija sasvim novo ruho.Čini se kako je i prije dolaska naše male mrvice, već sve oko nas mirisalo na bebu.
A onda je došao taj predzadnji majski dan.Dan, kao svaki drugi... Sunčan i topao... Ništa nije mirisalo na smrt... A ona je bila tu, blizu nas i samo je čekala svoj trenutak... Izgubila sam ženu koja mi je bila sve, koja me je naučila svemu u životu... Otišla je bez najave, bez pozdrava... Zauvijek... I ko kaže da i sa 32 godine i dalje nismo djeca, da i tada ne smijemo neutješno plakati... Ko kaže da ne smijemo biti ljuti na sudbinu što je baš tako moralo biti...Ko kaže da nam i u ovim godinama, najdraži koji su otišli zauvijek, ne mogu nedostajati, do bola...
Danas, na dan kad je moja curica napunila šest mjeseci, zapitam se, koliko bi ONA bila ponosna na mene da može da nas vidi... Koliko bi se radovala prvom osmijehu moje kćerkice, njenom prvom zubiću... Koliko bi bila ponosna na mene, svoju najdražu, prvu unuku, svoju mezimicu, ljepoticu... Odavno već nisam dijete... Znam da smrt mora doći, ali to mi je slaba utjeha u ove praznične dane... Dane sreće i tuge... Smijeha i suza... Tuga u ove dane ima posebnu boju, nekako drugačije boli...
Na raskrsnici života, mi smo se mimoišle... Ona je zauvijek otišla, putem kojim je morala...
Ja sam nastavila da koračam svojim putem - putem života... Da koračam sa tri najljepša anđela koja mi je život dao.Da čuvam dom, koji sam stvorila sa svojim čarobnjakom... Da uživam u čaroliji djetinjstva naših princeza...
Zbogom 2011! Ne mogu reći da si mi bila ni dobra ni loša... Bila si samo još jedna godina u kojoj sam živjela život...U kojoj sam plakala i radovala se...
Zbogom 2011! I hvala ti za svako dobro kojim si me darovala i za svu snagu, koja mi je pomogla da lakše podnesem najteže trenutke!
 
 
 
[ Generalna ] 02 Januar, 2012 21:28

Život u malom mjestu ima svoje prednosti i mane.Ponekad više mana nego prednosti, ali nećemo brojati... Ipak, živjeti u malom gradu, pored najljepše rijeke na svijetu je privilegija.Današnje popodne sam provela u šetnji sa svojim curama pored najljepše rijeke - Une.Divno praznično poslijepodne.Napravile smo par fotografija, ali pošto nisam zadovoljna njihovim kvalitetom, odlučila sam da sa vama podijelim par slika napravljenih prošlog ljeta.Una je ljeti ipak najljepša.Prava smaragdna kraljica.Uživajte!

1.Kej - naše šetalište.Najljepše je kad procvjetaju lipe, pa cijeli grad zamiriše na njih...

 2.Omiljena kupališta...

3. Prizor koji ugledate pri dolasku u grad.Mjesto gdje se ljube Una i Sana.Ušće Sane u Unu.