[ poezija
]
01 Mart, 2016 19:00
U kolonama
odvodili su
roditelje i djecu,
da zvjerski ih ubiju,
kosti da im spale.
Na jasenovačkim
poljima smrti
moj narod ubili nisu!
Iz pepela mržnje i smrti,
duše mučenika su procvjetale.
Tamo negdje,
na pustim poljima Jasenovca,
u jednom danu
ubijani su očevi, majke i djeca,
Nestajali su čitavi gradovi i sela,
al opstala je prosta
duša pravoslavna.
Smrtno ranjena,
digla se iz pepela.
Gospode,
mučeničku dušu im prosti!
Koloni mojih usnulih zemljaka,
zvjerski zbrisanih s ovoga svijeta,
dok lojanicu palim
za pradjedovske kosti,
što ostaše podno Kamenog cvijeta.
03/03/2016, 07:58
А, нажалост, у Загребу, на Тргу Бана Јелачића, ових се дана постројише црнокошуљаши.
Поздрав, драга К.
03/03/2016, 22:16
Tu smo, sasvim blizu, znamo gdje živimo, znamo da su se i sudbine nas - tada još nerođenih mijenjale u Jasenovcu. Učimo djecu, pričamo im, da se ne zaboravi, da uvijek budemo oprezni, jer zlo ne spava. Oprostili jesmo, jer to je hrišćanski. Zaboraviti ne smijemo. Pozdrav :-*