[ poezija ] 19 Januar, 2017 16:17
[ poezija ] 14 Januar, 2017 15:50

Zalutala je srebrna mjesečina

na usahle obale naših nadanja.

Okna su ova

odavno izgubila vidike.

Na stolu – svečani stolnjak

i dvije čaše…

Groteskna slika ljubavi

u domu spoticanja i stradanja.

Juli je,

a tako slutim hladnoće…

Pod žmirkavim svijećama učaurenosti

ugostiću i noćas

naše samoće. 

[ poezija ] 11 Januar, 2017 22:01

Raširili se mrazovi kao paučina. Od trenutka kad smo ljeta u sebi bez žaljenja prepustili nekim  oktobrima, bespovratno smo izgubili svoja vlastita sunca. Jeseni su neopaženo svoje mjesto ustupile mrazovima. Uselili su nam se pod kožu, u kosu, u srca i postelje.Miris prve jutarnje kafe s ukusom mraza na usnama. Hladni pozdravi, telefoski pozivi, poljupci, dodiri...

A mi... Mi smo čekali proljeća. Uvjereni da će nas već sutra probuditi neki maj, ptičiji pjev pod prozorom. Čekali smo proljeća koja se neće vratiti. Naučeni na tmine, nismo se trudili pronaći izlaz iz mraka.

Ponekad bi u samotnim predvečerjima, kao zrnca ćilibara bljesnuli u tami neki daleki avgustovski dani. Lijena nedeljna jutra, nepročitane novine, miris mora i Arsenov glas koji dopire sa radija.

Raširili su se mrazovi kao paučina. U četiri zida živimo sopstvene zime.

U tminama ravnodušnosti, tek s vremena na vrijeme, kao zrnca ćilibara prospem sjećanja na neka davna, zlatna ljeta i na nas zauvijek izgubljene u njima.

 
[ poezija ] 11 Januar, 2017 16:57

Sve lakše me sustižu jeseni.

Kad umire avgust,

u svome malenom stanu,

ko putnika namjernika,

s večeri, ugostim svemir.

Uz čaj od snova,

sa zvijezdama, dugo vodim

noćne razgovore.

 

 

Neopaženo, odnekud,

pojaviš se i ti.

I mada se skrivaš,

odaje te u titraju vjetra

neki skriveni nemir.

Rastjeraš crne oblake,

što roje se nad mojim mislima.

Učiniš, da procvjetaju

šarene vrpce na zaboravljenim,

požutjelim pismima.

 

 

I prije svitanja odeš.

Dug je pred tobom put.

 

 

Ostaje samo čežnja,

nevidljiva i teška.

Ko crnu mačku samoće,

privijam je uz skut.

[ poezija ] 04 Mart, 2016 14:55

Potražim te katkad

u nenaslovljenim tomovima

knjiga nedosanjanih ljubavi.

Tumaram predjelima nemira,

predgrađima snova,

ne bi li pronašla tren

kad dodirnuće se naši

izgubljeni svjetovi.

Ogrnuta plaštom od tmine

grozničavo prevrćem šoljice

ispijene kafe

– možda su u njima iscrtani

tvoji putevi,

možda na njima si sam…

Sklapam oči.

Krećem ti u susret.

Na putu nikoga nema,

osim tišine.

Prepoznajem te katkad

u paralelnim ulicama samoće,

dok koračamo putevima

koji se nikad spojiti neće.

Hladno je…

Na plašt od tmine

kupe se hladnoće.

Ko čipkani kišobran,

sklapam još jedan dan.

U praznu sobu spušta se veče.

Grlim ko sestre svoje samoće.

[ poezija ] 01 Mart, 2016 19:00

 

U kolonama
odvodili su
roditelje i djecu,
da zvjerski ih ubiju,
kosti da im spale.
Na jasenovačkim
poljima smrti
moj narod ubili nisu!
Iz pepela mržnje i smrti,
duše mučenika su procvjetale.

Tamo negdje,
na pustim poljima Jasenovca,
u jednom danu
ubijani su očevi, majke i djeca,
Nestajali su čitavi gradovi i sela,
al opstala je prosta
duša pravoslavna.
Smrtno ranjena,
digla se iz pepela.

Gospode,
mučeničku dušu im prosti!
Koloni mojih usnulih zemljaka,
zvjerski zbrisanih s ovoga svijeta,
dok lojanicu palim
za pradjedovske kosti,
što ostaše podno Kamenog cvijeta.

 

 

 

[ Generalna ] 31 Januar, 2016 18:17

Pored rijeke,
usamljene,
šume topole,
još jedan januar,
ispraćajuć na put.
Drhte na vjetru
njihove grane gole.
Studeni vjetar
okiva mrazom,
prazan seoski put.

Pored rijeke,
usamljene,
topole šume.
I drvo drhti,
nejake grane je strah
- da drumom ne naiđu
siluete crne,
što sasjeće mlado stablo,
pretvorit ga u prah.

Pored rijeke,
usamljene,
šume topole.
Sanjaju ljetnje noći,
krošnjom da dodirnu zvijezde...
Puštaju treperave snove
u granama da im se gnijezde,
čuvaju
i griju
u njihovoj samoći.

[ Generalna ] 18 Januar, 2016 14:10
Plašim se,
kad ispred mene zastane,
zlatni čun,
kad časovnici moji
zauvijek stanu,
kojom rijekom
u vječnost ću otploviti,
kad Anđeli,
što pod krilima su me vodili,
umorna lica,
pred Gospoda stanu.
 
Plašim se,
da li će
u trenu da izblijede,
svi časovi, kad dušu sam
pred Svevišnjim ogolila?
Da li će me umornu čekati,
da li će dušu da mi slijede,
oni što davno su rijekom otplovili,
oni za koje sam se u tami molila?
 
Plašim se,
da li će bez mene moći,
oni, što zbog njiih sam,
za života bdila,
čije vrline i čije grijehe,
na svoju dušu,
na krst svoj,
bez pogovora,
ja sam nakalemila.
 
Plašim se,
kad ispred mene zastane,
zlatni čun,
da li će umornoj duši,
vasiona dveri otvoriti,
ili će u beskraju nestati,
moj život mali, kao trun,
kad oči budem morala,
zauvijek zatvoriti.
[ Generalna ] 09 Decembar, 2015 23:25

U sazvučju leptirovih krila
šapućem te.
U svim mojim tišinama
lelujaju pore tvoga imena.
Oblačim se u izblijedjele boje
iznošene žudnje
i kao razbaštinjena kneginja
lažnim sedefom bojim sivilo.

Šapućem te.
U paviljonu samoće
uporno rastjerujem moljce beznađa
i s večeri,
kao vrijedne kristale,
po sobi raspoređujem
modre oblačiće sjete.

Udišem te,
kao miris nove jeseni
i
brižljivo skrivam od nadolazećih
snijegova zaborava.

[ Generalna ] 06 Decembar, 2015 15:24

Kasni novembar
kao haljine od svile
po sobi
raspoređuje tmine.
Tu, gdje vrijeme
već odavno stoji,
jedino još vijerno
množe se praznine.

Iz krletki od zlata
odletješe ptice
šarenih krila.
I kao ukrasi od stakla,
na studenom vjetru
trepere tuge,
tamo gdje pjesma
nekad je bila.

Kasni novembar
obojiće injem hrizanteme.
Da li to neko kuca na vrata?
Tišina.
Pustoš.
Uzalud nada!
Počinje kiša…
Prolazi vrijeme.

[ Generalna ] 21 Septembar, 2015 23:05

Rasplinulo se nebo
po papiru.
Buđenje.
Jutro,
ko Mocartova
sonata na klaviru.

Miriše na jesen
ulje na platnu.
Jednako,
o životu
i smrti
pjevaju pjesmu
zvona
na crkvenom klatnu.

Rsplinulo se nebo
po papiru.

Dostojanstveno
vječnosti predsoblje,
tihuje na avgustovskom suncu,
maleno seosko groblje.

Pjesma zrikavaca.
Statua anđela
u bronzi izlivena.
Melanholija
i
tuge plima
u bronzanom srcu skrivena.

[ Generalna ] 18 Mart, 2015 15:21

Već je prošla ponoć kada sam, pretvarajući se da spavam, osjetila da je i ona, konačno zaspala pored mene. Mirisala je na toplu čokoladu, topla, malena i nježna. Poljubila sam joj kapke i trepavice, pomirisala kosicu i ušuškala je ispod pokrivača, da joj ni slučajno, oni nježni, bezbrižni dječiji snovi ne bi pobjegli do jutra. Spavala je, u rukama čvrsto držeći omiljenu plišanu igračku. Malog Plavog Slona.

Ne sjećam se više kako je započelo njihovo prijateljstvo. Uostalom, sve prava prijateljstva i započnu spontano, pa taj trenutak kada smo svog prijatelja upoznali više i nije bitan. Bitni su oni trenuci koje smo kroz život dijelili, koji su od nas učinili bolje, bogatije ljude.

Jelenino prijateljstvo sa Malim Slonom, mogla bi slobodno reći, tako traje već godinama, iako će Jelena tek u julu ugasiti četiri svjećice na rođendanskoj torti. Mali Slon, gledajući na ostale plišane igračke, kojih moje djevojčice imaju bezbroj u svojoj dječijoj sobi, zaista nije ništa posbno. Već prilično izlizan, izblijedio od mnogobrojnih pranja i sa otiskom dječije ruke oko vrata nastale od neprekidnog nosanja, Mali Slon, na prvi pogled i nije reprezentativna igračka.Ipak, moju Jelenu svi prepoznaju po ovom malom plišanom prijatelju.

Prošao je Mali Slon sa nama do sada čitav jedan život, koji sve ostale igračke ovoga svijeta nikada neće doživjeti. Družeći se sa svojom trogodišnjom djevojčicom i njenim plavim saputnikom, više me niko ne može ubijediti da je to samo igračka. Dobro znam, da negdje ispod plavog pliša kuca maleno, nježno srce, koje sve razumije, sve čuje i zna, a opet ćuti i čuva tajne pune svemira, mašte, vila i Snježnih Kraljica, koje snježnih, zimskih večeri lupaju u prozore, remeteći spokojni dječiji san.

Udisao je Mali Slon mirise Grmeča, šetajući s Jelenom zelenim puteljcima pored potoka u selu. Šetao se kršnom Hercegovinom. Grijao na vrelom avgustovskom suncu negdje u Herceg Novom. Kao Jecin veliki drug, zajedno su uživali u šetnjama Gospodskom ulicom na proljetnom suncu u Banja Luci. Kišnih, sumornih martovskih dana,u jednoj bolničkoj sobi u Prijedoru, Mali Slon je tješio dvoipogodišnju djevojčicu, iscrpljenu i bolesnu… Najbolji drug i najdraži plišani zagrljaj.

Protekli vikend je donio prvo,pravo proljetno sunce i na obalu Une. Idealno vrijeme da odemo u prirodu, da se odmorimo od preduge zime i svega onoga negativnog što je zima donijela sa sobom. Mala Novska Rujiška nas uvijek čeka. Naš dio zemlje, sunca i neba. Uživanje u šetnji, u igrama pored škole, trčanju, branju visibaba i jagorčevina. Rezultat uživanja, nakon povratka u grad bilo je puno kupatilo prljavog veša. Na vrhu te gomile, kao kralj, sjedio je Mali Slon, potpuno prljav od blata. Njegov red za „kupanje“ u mašini za veš, došao je tek kada sam u mašinu stavljala treću turu prljavog rublja. Bilo je već prilično kasno, starije curice odavno zaspale, a Jeca, iako umorna od dva dana provedena u prirodi, nespavanja, skakanja i trčanja, ipak nije htjela na spavanje. „Jelena, idemo na spavanje!“ već prilično umorna, više sam naredila, nego nježno rekla. Pogledala me svojim krupnim, crnim očima, u koje kao da su se tog trenutka slile sve kiše ovoga svijeta. Brada joj je zadrhtala dok mi je govorila:“Mama, a Mali Slon? Gdje je? Ne mogu bez njega spavati.“ Pokušala sam da je smirim:“Jelo, mama je stavila Malog Slona da se okupa. Vidjela si kako se isprljao na selu. Treba mu vremena da se okupa, a kad izađe iz mašine, biće mokar, mora se osušiti, pa nećeš moći da večeras spavaš s njim“ Otišla sam do korpe sa igračkama i u noj pronašla novu macu Hello Kitty. „Jeki, možeš li večeras spavati sa ovom macom? Samo dok se slon ne osuši, neka te ona čuva.“ Kao svaka dobra, umorna djevojčica koja sluša mamu uzela je macu i pošla u svoju sobu. A onda je zastala na vratima, okrenula se i pogledala me. Niz obraze su već išli potoci suza… „Mama, ne mogu. Pogledaj ovu macu. Ona čak nema ni usta! Moj Mali Slon ima usta i uvijek je nasmijan. On mi je najbolji prijatelj…“ Došla je do mene, zagrlila me oko vrata,sva mokra od suza i prošaputala:“Mamice, možemo li sačekati da se Mali Slon okupa?“ Naravno da smo ga sačekale. Još mokrog, izvadile smo ga iz mašine za veš i odmah otišle na spavanje. Držeći u ruci vlažnu plišanu igračku, Jelena je zaspala čim sam je spustila u krevet. Pazeći da je ne probudim, nježno sam joj iz ruku izvukla malenog druga. Stavila sam ga na sto pored kreveta, pa sam i njega pokrila maramom,koju sam pronašla u ormaru. Poljubila sam svoju Jelenu u kapke i crnu kosicu. Poljubila sam i Malog Plavog Slona i namignula mu… Znam da je razumio šta u tom trenutku osjećam. Zna on sve… Velika je stvar u svijetu u kome živimo imati jednog takvog prijatelja nježnog, plišanog srca, koji je uvijek nasmijan.

[ Generalna ] 27 Novembar, 2014 11:03

Razlila se pozna jesen
u novembarskim kišama.
Umire Sunce…
Nestaje i poslednja mu rumen.
Spava skriveno, negdje,
za dalekim zelenim tisama.

U sobi tmina.
U uglu,
kao da sluti kraj,
u šištavom ropcu
izgara svijeće sjaj.

Na hibiskus noć miriše…
Ja, sanjam prostranstva,
tople,proljetne kiše…
Rusiju,
stepe…
Mjesec, ko srebrn samovar…

A, iza planina, dolaze
ledena jutra sniježna.
U sobi
tmina…
Ko šalom od teške svile,
ogrnula me čežnja.

[ Generalna ] 16 Septembar, 2014 23:29

Zamisli…
Ugledaš mi lice
kroz maglu godina
pretvorenih u prah.
Na dlanu držiš
sopstveno srce,
pratiš mu ritam
– taj ehom donesen
iskonski strah.

Zamisli…
Bježiš od svega,
a Sunce te prati
– paklena kugla
na horizontu boje mesa.
I vrištiš
– al’ glasa nema.
Tišina odjekuje
od tvoga bijesa

Zamisli…
Sanjaš
i
padaš…

Zamisli…
Znaš da to je kraj.
A još bi da voliš
i da se nadaš.

Budiš se.
Nikoga nema...
Ništavilo
i
sablasni sjaj.

[ Generalna ] 16 Septembar, 2014 23:29

Zamisli…
Ugledaš mi lice
kroz maglu godina
pretvorenih u prah.
Na dlanu držiš
sopstveno srce,
pratiš mu ritam
– taj ehom donesen
iskonski strah.

Zamisli…
Bježiš od svega,
a Sunce te prati
– paklena kugla
na horizontu boje mesa.
I vrištiš
– al’ glasa nema.
Tišina odjekuje
od tvoga bijesa

Zamisli…
Sanjaš
i
padaš…

Zamisli…
Znaš da to je kraj.
A još bi da voliš
i da se nadaš.

Budiš se.
Nikoga nema...
Ništavilo
i
sablasni sjaj.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10  Sledeći»