Odlaze draga lica.
Zauvijek nestaju
sa pozornice života.
Kao cvjetove s lipe,
sudbina ih osipa.
Vratiti se više neće.
Mijenjaju se slike,
boje, mirisi…
I biće još
ljubavi,
ljepota…
Ljetnjih predvečerja,
kad oboje ih irisi.
I bez njih, još,
biće života.
I dogodine će lipa
opet mirisati.
Ukrasiće je cvjetovi
blistavi i čisti.
Na ljetnom suncu,
ko zlato će blistati.
Al’ taj miris,
više nikad,
neće biti
onaj
isti.
