Koračaj tiho!

Ne budi

u mreži srca

usnule tmine,

noćne leptire

umornih krila,

što čuvaju

izmaglice sna,

predjele uokvirene

ehom tišine…

Umorna od trke

s vjetrom,

duša moja

tu je zaspala.

Pusti da sanja!

Iza kulisa od magle,

na nebu sive boje,

ko odsjaj minulog sunca

treperi lice tvoje.

Odlazeć’ ,

tiho koračaj…

I ne diraj mi snove!