Vraćaš se…
Na krilima vilinske prašine.
Još ,od koraka tvoga,
zadrhti najdraža Una,
kao smaragdna svila,
hvatajuć’ u krošnje vrba
skrivene tišine.
Šapuće priču o nama
srebrnog mjeseca vila.

Vraćaš se…
A još u dlanu čuvam
komadić čarobnog ljeta
i još mi sijaju oči,
kao najljepše zvijezde.
I dalje, kej pored Une,
najljepši dio je svijeta,
gdje u gnijezdima ptica
šarene bajke se gnijezde.

Vraćaš se…
Noseć u dlanu sakriven
sićušni lipov cvijet,
trenutke sreće i tuge…
Ma, cijeli život jedan…
Znajuć’
kad umire avgust,
tu, pored Une,
jedan trenutak uz rijeku
ko cijeli život je vrijedan.