[ Generalna
]
14 April, 2014 00:20
Bestidno su izmilile godine
sa prašnjavih listova kalendara.
Ko čaj u pet
naiskap ispijena mladost.
U okrnjenom ogledalu
kao meandri života
brižljivo skrivene bore:
na licu oslkana
prohujala
tuga i radost.
Da li sam to ja?
Ili se s krhotina
na me ceri moja sjena?
Da li u nečujnom vrisku
izgubih sebe?
Umorna lica,
znam
da još sam ona ista žena,
što kao najljepši nakit
u osmijehu nosi tebe.
sa prašnjavih listova kalendara.
Ko čaj u pet
naiskap ispijena mladost.
U okrnjenom ogledalu
kao meandri života
brižljivo skrivene bore:
na licu oslkana
prohujala
tuga i radost.
Da li sam to ja?
Ili se s krhotina
na me ceri moja sjena?
Da li u nečujnom vrisku
izgubih sebe?
Umorna lica,
znam
da još sam ona ista žena,
što kao najljepši nakit
u osmijehu nosi tebe.
15/04/2014, 08:27
Издаје те накит, дефинитивно! :)