Kao mjehuriće od sapunice
vjetar će nam oduvati snove
u predvečerje umorno neko,
kad horizont oslikaju
oblaci hibiskus boje.

Ja nazrijeću ti lik
kroz magličaste tmine...
Al' progovoriti
o tebi neću
- ime ti, odavno
uspavah
na Oltaru tišine.

Ti tamo spavaj!

Kad umorna od ljudi
sklupčam se u sebe,
na raskrsnici snova,
u haljini od čežnje
potražiću put do tebe.