Još samo jedan plamen gori u meni
i zbog njega našoj ljubavi neću paliti svijeću.
A sad mi je jasno da ti moraš pripasti drugoj ženi
i zato idi... ja ti želim sreću.
I sad shvatam da nisam trebala liti suze
kad si ti onog jutra poslednji put prešao ovaj most,
jer možda sam baš ja ona koja te od druge uze
dok si ti u ovom gradu jednom bio gost.
A tebe nema... I ne znam kad ću te ponovo vidjeti.
A ni mene nema, već dugo... I ti to dobro znaš.
Jer znaš ko je u mom srcu i zimi i ljeti,
iako me u prolazu ti nikad i ne pogledaš.
I sad će prolaziti noći i dani
i opet će se vrijeme mijenjati svaki put kad nestaneš,
a u meni će živjeti onaj stari nemir znani
čak i onda kad jednom zauvijek ti tamo daleko ostaneš.
A ja ti želim sreću...
I ma gdje bio, ti si uvijek samo moj.
Zbog toga ja ljubavi našoj neću paliti svijeću,
jer nju će uvijek čuvati poneki iz daljine vjetrom donijet miris tvoj.
