Susret sreće i tuge
susret kiše i duge
- takav je susret sa tobom.
Kao gospodari
il’ ljubavi ove sluge?
Kraj tebe ponosna, jaka,
al’ slaba – sa samom sobom.
Puštam da život ide,
sudbina neka me nosi…
I već odavno sam zauvijek,
tebi zatvorila vrata.
Ponosna, srećna sam žena
kada me drugi vide,
al’ svaki susret sa tobom
vrati mi kazaljke sata…
U oku čuvam još malo
onoga sjaja za tebe…
Istog onoga sjaja
što grijao mi je zime.
Istog onoga sjaja
zbog koga izgubih sebe,
onoga trenutka
kad ponovo začuh ti ime.
I šta sad godine znače,
od kada nema nas više?
Od kada ljubav naša
izgubila je sjaj?
Sve godine ove bez tebe,
sve oktobarske kiše,
nisu ubile ljubav.
U srcu nije još kraj…
Kraj nikad doći neće
dok pod zvijezdama ovim dišem,
dok još uvijek se tajno u sebi
za susret s tobom molim,
dok ovo srce za tebe
još uvijek pjesme piše,
dok sjaj u oku čuvam
i još te tajno volim…
Susret kiše i duge,
susret sreće i tuge
svaki je susret naš…
I kad te opet od mene
odvedu života pruge
pun sreće i pun boli
- ponovni susret naš.
