Susret sreće i tuge

susret kiše i duge

- takav je susret sa tobom.

Kao gospodari

il’ ljubavi ove sluge?

Kraj tebe ponosna, jaka,

al’ slaba – sa samom sobom.

Puštam da život ide,

sudbina neka me nosi…

I već odavno sam zauvijek,

tebi zatvorila vrata.

Ponosna, srećna sam žena

kada me drugi vide,

al’ svaki susret sa tobom

vrati mi kazaljke sata…


U oku čuvam još malo

onoga sjaja za tebe…

Istog onoga sjaja

što grijao mi je zime.

Istog onoga sjaja

zbog koga izgubih sebe,

onoga trenutka

kad ponovo začuh ti ime.

 

I šta sad godine znače,

od kada nema nas više?

Od kada ljubav naša

izgubila je sjaj?

Sve godine ove bez tebe,

sve oktobarske kiše,

nisu ubile ljubav.

U srcu nije još kraj…

 

Kraj nikad doći neće

dok pod zvijezdama ovim dišem,

dok još uvijek se tajno u sebi

za susret s tobom molim,

dok ovo srce za tebe

još uvijek pjesme piše,

dok sjaj u oku čuvam

i još te tajno volim…

 

Susret kiše i duge,

susret sreće i tuge

svaki je susret naš…

I kad te opet od mene

odvedu života pruge

pun sreće i pun boli

- ponovni susret naš.