Prećuti…
Da pogazismo
lavandina polja,
dok tijela su se spojila
u vrtlogu strasti.
Ispod neba sami,
divlja,
nježna,
tvoja…
Gospodarica,
a u tvojoj vlasti.
Prećuti…
Da bila sam tvoja vila,
da nemir nam je
tekao kroz vene,
da koža mi je bila
meka kao svila,
da sve si dobio
od ove žene.
Prećuti…
Da bila sam lutka živa,
sve ono što si
oduvijek snio
- pohotna,
nježna,
najbolja,
al’ kriva
- što imao si
kad si me htio.
Prećuti…
Da pomiješah
ljubav i strast,
baš ko i svaka
druga žena.
Ja htjedoh ljubav,
ti samo vlast.
Ti bješe stijena,
ja morska pjena.
Facebook: http://www.facebook.com/KristinaPlavsicPoezija
