Kotrljaju se riječi

između nas.

Odzvanjaju tupo,

kao kamenje.

Riječi,

što zauvijek

jedno drugom prećutasmo.

Riječi

- što rekosmo naglas.

Lupaju,

zveče,

kao lažno znamenje.

Iza bedema tišine,

naučili smo se živjeti.

Naučili smo se kriti.

Iza bedema tišine

ti i ja,

sve naše prećutane riječi

i ono, što možda smo

mogli biti.