Rasplinulo se nebo
po papiru.
Buđenje.
Jutro,
ko Mocartova
sonata na klaviru.

Miriše na jesen
ulje na platnu.
Jednako,
o životu
i smrti
pjevaju pjesmu
zvona
na crkvenom klatnu.

Rsplinulo se nebo
po papiru.

Dostojanstveno
vječnosti predsoblje,
tihuje na avgustovskom suncu,
maleno seosko groblje.

Pjesma zrikavaca.
Statua anđela
u bronzi izlivena.
Melanholija
i
tuge plima
u bronzanom srcu skrivena.