Kasni novembar
kao haljine od svile
po sobi
raspoređuje tmine.
Tu, gdje vrijeme
već odavno stoji,
jedino još vijerno
množe se praznine.

Iz krletki od zlata
odletješe ptice
šarenih krila.
I kao ukrasi od stakla,
na studenom vjetru
trepere tuge,
tamo gdje pjesma
nekad je bila.

Kasni novembar
obojiće injem hrizanteme.
Da li to neko kuca na vrata?
Tišina.
Pustoš.
Uzalud nada!
Počinje kiša…
Prolazi vrijeme.