Još jedna godina je iza nas.Prije tri dana sam je zauvijek zapakovala u kutiju uspomena.Godina u kojoj sam plakala i smijala se u isto vrijeme.Godina koja mi je bila maćeha i majka u isto vrijeme - uzimala najdraže, a onda opet, kao hirovita žena, davala najljepše.
2011. sam započela puna sreće i strepnje zbog novog života koji sam nosila u sebi.Radovala se svakom novom pokretu malog bića, koga smo svi čekali sa ogromnom radošću.Sa svojim curama smišljala imena za bebu koja će nam doći, radovala se kupovini svih onih malih majica, kapica, kremica... Kuća je počela da dobija sasvim novo ruho.Čini se kako je i prije dolaska naše male mrvice, već sve oko nas mirisalo na bebu.
A onda je došao taj predzadnji majski dan.Dan, kao svaki drugi... Sunčan i topao... Ništa nije mirisalo na smrt... A ona je bila tu, blizu nas i samo je čekala svoj trenutak... Izgubila sam ženu koja mi je bila sve, koja me je naučila svemu u životu... Otišla je bez najave, bez pozdrava... Zauvijek... I ko kaže da i sa 32 godine i dalje nismo djeca, da i tada ne smijemo neutješno plakati... Ko kaže da ne smijemo biti ljuti na sudbinu što je baš tako moralo biti...Ko kaže da nam i u ovim godinama, najdraži koji su otišli zauvijek, ne mogu nedostajati, do bola...
Danas, na dan kad je moja curica napunila šest mjeseci, zapitam se, koliko bi ONA bila ponosna na mene da može da nas vidi... Koliko bi se radovala prvom osmijehu moje kćerkice, njenom prvom zubiću... Koliko bi bila ponosna na mene, svoju najdražu, prvu unuku, svoju mezimicu, ljepoticu... Odavno već nisam dijete... Znam da smrt mora doći, ali to mi je slaba utjeha u ove praznične dane... Dane sreće i tuge... Smijeha i suza... Tuga u ove dane ima posebnu boju, nekako drugačije boli...
Na raskrsnici života, mi smo se mimoišle... Ona je zauvijek otišla, putem kojim je morala...
Ja sam nastavila da koračam svojim putem - putem života... Da koračam sa tri najljepša anđela koja mi je život dao.Da čuvam dom, koji sam stvorila sa svojim čarobnjakom... Da uživam u čaroliji djetinjstva naših princeza...
Zbogom 2011! Ne mogu reći da si mi bila ni dobra ni loša... Bila si samo još jedna godina u kojoj sam živjela život...U kojoj sam plakala i radovala se...
Zbogom 2011! I hvala ti za svako dobro kojim si me darovala i za svu snagu, koja mi je pomogla da lakše podnesem najteže trenutke!