I sad pusti neku pjesmu našu
i zabava nek počne čije smo zvanice jedino mi,
podignimo za prošlo vrijeme u vis čašu,
a i za zajedničku budućnost možemo vino popiti.
 
Zaboravi na dane koji će tek doći,
poljubac mi spusti na uvojak kose.
Ostani sa mnom ove decembarske noći,
pusti da te vode moje noge bose.
 
Plesaćemo noćas pod zvijezdama sami,
samo nebo nek nam granica bude.
Crnu kosu mi raspusti, nek prkosi tami,
zaboravi večeras na obzire, ljude...
 
I sad pusti neku pjesmu našu,
zaključaj vrata, zaboravi na sat...
Za budućnost dragi podignimo čašu,
poljubac, kao leptir, spusti mi na vrat.