Kada pogledam one svoje farmerke koje sam nosila prije trudnoće, mrak mi padne na oči.Neki dan sam ih slučajno pronašla u ormaru, raširila u rukama, samo da ih odmjerim i onda, kao da sam ugledala miša, bacila ih ponovo u ćošak.

Nakon sat - dva, vratim se u sobu.Pokušaću ih obući, pomiriti se sa sudbinom - nema mi druge.Uh! Bolje da nisam.Uspjela sam ih nekako obući, ali zakopčati - nema šanse!

Od tog trenutka postala sam ljubomorna na onu drugu mene od prije godinu i po dana i definitivno sam odlučila - smjesta na dijetu!!! Doduše, sačekaću da prođe Nova godina i Božić, nema smisla počinjati dijetu prije praznika.

Za vrijeme praznika dokazivala sam se kao domaćica - sarma, slani rolati, pite, kolači, torte... Primala sam goste i uzvraćala posjete... A slike svuda iste - stolovi puni hrane.Vagu sam zaobilazila u širokom luku.Mužu dosadila s pitanjima - da li sam mu lijepa? On, jadničak, uvijek isto odgovara - najljepša, najzgodnija - ma ljepša nego ikad! Ali, ko još vjeruje muškarcima?!

Juče stanem na vagu i iznenadim se - vratila sam samo onu jednu kilu koju sam izgubila prije praznika.Znači isto!Sva sretna kažem sebi - to je to, od sutra definitivno na dijetu!!!
Danas sam se pridržavala propisanog režima ishrane.Sama se sebi cijeli dan divila kako sam odlučna.Ali onda mi kćerka postavi pitanje:" Mama, koje ćemo kolače praviti za Srpsku Novu godinu?"

Joooj... Pa ja sam sasvim zaboravila na taj praznik!