Padaće...
Valjda je tako bolje u ovom trenutku
kad ni bol ni sreću pokazati ne mogu,
kad treba da glumim gluvu i slijepu lutku,
a ono što na srcu stoji reći jedino Bogu.
 
Odlaziš s njom...
I sve sad gubi svoje prave boje.
Bila sam ti samo još jedan grijeh...
A ti - ti si mi bio sve najdraže moje,
ostavio suze, a odnio smijeh.
 
Padaće...
Tvoje korake obrisaće ove proljetne kiše,
ostaću uplakana, sama na svijetu ja...
Proći će godine...
Al samo tvoje ime ću izgovoriti od šapata tiše
u trenutku kad nebo zbog svega svoj krajnji sud da.
 
I neću dirati sve one sitnice
- zaboravljeni upaljač, plavi džemper tvoj...
Kad dođe jesen života i izmijeni mi lice
možda baš zbog ove ljubavi raj će biti moj.