Ponovo su suze lice mi dotakle
i pomutile ovaj majski dan.
Čini se kao da nikad iz oka nisu ni makle,
kao da sanjam jedan ružan san.
 
Dugo te već vidjela nisam...
Ima li svrhe brojati dane?
I nije važno imaš li drugu ili si sam,
ako ti ja ne bojim ove proljetne noći rane.
 
Mnogo nas toga sada dijeli
- prehladne rijeke, vatre rata.
Između nas stoji svijet cijeli,
al ja još čekam da mi pokucaš na vrata.
 
Čuvaj se mili,
sačuvaj u očima onaj isti sjaj,
ne dopusti da te pokosi tama,
a kad te put dovede u naš stari kraj
vrati se meni, jer još sam sama.