Valjda mora biti tako – svakom od nas naiđu dani kad mu ništa ne ide od ruke.Nisam sigurna na koji sam način pokrenula niz takvih događaja. Da li mi je crna mačka prešla preko puta? Ili ovih dana redovno ustajem na lijevu nogu? Nešto se ne sjećam da sam nedavno prošla ispod merdevina... Ko zna kako, ali ipak, se neki baksuzluci kao magneti vežu za mene...

Ovaj vikend sam počela obilaskom butika u cilju obnavljanja garderobe. Muž je pokorno išao sa mnom, znam da se dosađivao, pomalo me požurivao, ali nije puno prigovarao. Kupila sam ja par stvarčica, donijela ih kući i pravila se kako sam super prošla u kupovini.A zapravo, opet se desila ista stvar – čim onu kesu, veliku, s natpisom, prenesem preko praga, ono što sam prije nekog vremena zadivljeno gledala u izlogu, čim unesem u kuću postane tako nekako bezveze i obično. Crnu majicu, koja je do prije sat vremena izgledala svršeno, ostavila sam u ormar. Možda mi se do proljeća ponovo počne sviđati... Dobro! Nije sve tako crno – bar mi se košulja i demper sviđaju :)

Onda sam subotu popodne provela kao prava uzorna domaćica. Sredila sam kuću, sve je bilo savršeno – ručak, porodica na okupu, ma idealno... Ali onda sam se sjetila svog novog hobija u pokušaju – praviću slike od slame. Sjeckala sam i lijepila cijelo popodne, pa na kraju sve bacila u smeće. Rad mi je izgledao pravo đački – kao od djeteta iz četvrtog razreda osnovne škole.
Hm... od savršeno sređene kuće nije ništa ostalo. Napravila sam više smeća od mojih cura kad su najviše inspirisane za razbacivanje igračaka.

I opet mi đavo nije dao  da stanem i da se odmorim...
U nedelju sam uz pravi nedeljni ručak poželjela  da napravim i savršen dezert.  Uh...
Novi kalup za kuglof mi nije dao mira – znala sam da će baš miris kuglofa začiniti nedeljno popodne. Dva sata sam potrošila na pripremu savršenog dezerta. Sve mi je išlo od ruke... Ništa nije dalo ni naslutiti da neće ispasti dobro... A onda su se iz rerne začuli neki čudni zvuci, pa je neobičan miris ispunio cijelu kuhinju... Neka ljepljiva materija je curila iz rerne na kuhinjske pločice... Ajoj... Žao mi samo onolike čokolade, koju sam uzalud bacila. A lijepo mi je muž jedne prilike rekao – da mu je puno isplatnije kad nam se jede nešto slatko kupiti keks, nego meni materijal za kolač.

Kako bilo, meni je početak nedelje počeo zaista radno – u sređivanju loma po kući koji sam napravila preko vikenda.

I nije baš da mi ništa nije išlo od ruke – još uvijek uspiješno sakrivam veliku crnu fleku koju sam napravila farbom za kosu na plakaru u hodniku. Možda neko od vas ima savjet kako da to očistim prije nego mi muž pročita ovaj post?