Nakon subote, koja je bila rezervisana za igru na novom igralištu i jedan dječiji rođendan, cure i ja smo se dogovorile da nedelju provedemo u kući.Da se odmaramo, družimo i uživamo.Da nam se ipak dan ne bi sveo na gledanje crtića, odlučile smo da budemo kreativne.Kuhinjski sto smo zatrpale bojicama, makazama, papirom u boji, ljepilom, perlicama...Ma nema šta tu sve nije bilo...
I onda je počelo...
- Mamaaaaaaa, seka kaže da sam ja mala, da ne znam sama lijepiti papir! Ne da mi makaze! - plakala je mlađa kćerkica.
- Nije mama, ja sam samo htjela da joj pokažem kako se to pravi! - pravdala se starija.
Kako je vrijeme odmicalo, ljepila je bilo više u njihovoj kosi i na rukicama, boja po majicama, nego na papiru.Sve više je mama sjeckala, lijepila i oblikovala naše kreacije, a one su se sve više prepirale oko toga čiji je rad ljepši.Od čiste i uredne kuće ništa nije ostalo...Papira na sve strane.
Ipak, naposlijetku, imale smo malu izložbu svojih radova.Cure sretne i ponosne što su toliko talentovane i kreativne.A mami umjesto odmora, još sat vremena čišćenja za njima.Tako mi i treba, ipak je to bila moja ideja!
