Večeras se ponovo stari nemiri bude
i opet me bole neke stare rane.
Ne vidim nebo i ptice, ne čujem ljude
i ponovo sabiram sretne i tužne dane.
A bilo je sreće... jer ja sam tako htjela,
htjela sam vjerovati da te je meni poslao Bog,
a sad je za kajanje kasno, jer nisam smjela
vjerovati da će za mene kucati dio hladnog srca tvog.
Bilo je i tuge, al tuge uvijek ima...
I kad te sreća prati, tuga se katkad javi
i sad je tužno, jer snijeg je pao i došla je zima,
a neku drugu će od vjetra čuvati tvoj topli džemper plavi.
Večeras se ponovo stari nemiri bude
i tvoje ime ponovo ispisujem po prozorskom staklu,
a sutra ću opet varati i sebe i ljude
sa skrivenom željom da ćemo se sresti u raju ili paklu.
Al, život ide dalje i ja ću nastaviti da glumim sreću,
jer još ima lijepih dana koje nosi maladost,
a onog dana kad svoju dušu predam Bogu,
molim te zapali za mene jednu svijeću
i budi sretan - sve ti je oprošteno,
jer ti si pored tuge, još uvijek moja najveća radost.
Kao mama tri djevojčice, rijetko kad imam vremena da kafu popijem baš na miru.Uvijek je neka od njih tu u blizini, sa svojim pričama i idejama.Moja srednja kćerkica, iako još mala, čini se najviše liči na mamu, kad je moda u pitanju.Već sad, kada ima samo četiri godine, mogu da primijetim, da će kad poraste biti prava dama sa stilom.Kada se spremamo da idemo u šetnju ili nekome u goste, ona ništa ne prepušta slučaju - sve na njoj mora biti savršeno.Samostalna je, boje je znala već kao vrlo mala, tako da se sama oblači i slaže svoje odjevne kombinacije.Juče popodne dok sam sjedila, pila kavu i razgovarala sa njima o svemu i svačemu, ona mi reče kako bi bilo baš zabavno kad bi ona i mamica mogle da se zabavljaju i njoj i seki naprave male torbe. Pravo žensko, pomislila sam u sebi. Sad su to torbice koje same pravimo, ali tako to počne - jedna torba, sandale, čizme... Ipak, ja kao prava mama, svojim curama želim da budem prije svega drugarica, pa smo se bacile na posao.Prva torbica je gotova, drugu ćemo raditi danas. Oči moje kćerkice, kada je vidjela svoju torbicu, bile su mi najveća nagrada za uloženi trud :)
