Večeras se ponovo stari nemiri bude
i opet me bole neke stare rane.
Ne vidim nebo i ptice, ne čujem ljude
i ponovo sabiram sretne i tužne dane.
 
A bilo je sreće... jer ja sam tako htjela,
htjela sam vjerovati da te je meni poslao Bog,
a sad je za kajanje kasno, jer nisam smjela
vjerovati da će za mene kucati dio hladnog srca tvog.
 
Bilo je i tuge, al tuge uvijek ima...
I kad te sreća prati, tuga se katkad javi
i sad je tužno, jer snijeg je pao i došla je zima, 
a neku drugu će od vjetra čuvati tvoj topli džemper plavi.
 
Večeras se ponovo stari nemiri bude
i tvoje ime ponovo ispisujem po prozorskom staklu,
a sutra ću opet varati i sebe i ljude
sa skrivenom željom da ćemo se sresti u raju ili paklu.
 
Al, život ide dalje i ja ću nastaviti da glumim sreću, 
jer još ima lijepih dana koje nosi maladost,
a onog dana kad svoju dušu predam Bogu, 
molim te zapali za mene jednu svijeću
i budi sretan - sve ti je oprošteno,
jer ti si pored tuge, još uvijek moja najveća radost.