Da li je ovo što osjećam prezir, kajanje il stid
i kad te sretnem, trebam li okrenuti glavu,
a uvijek je tako - uz ljubav treba graditi i zid,
jer nikad ne znaš vidi li on u tebi onu pravu.
Sad ponovo u mjestu stojim,
al neću dozvoliti da mi suze zamagle oči,
ponovo pobjede i poraze brojim
i dopuštam da zbog tebe probdijem ove proljetne noći.
Ni voljeti, ni mrziti ja te ne mogu,
jer da te mrzim ja nemam snage,
a za svaki tvoj pogled ja zahvaljujem Bogu,
jer samo tvoje oči meni su drage.
Ponekad dođu dani kad samo zbog tebe živim
i samo zbog tebe ulicama lutam,
a onda dođu dani, kad samu sebe zbog toga krivim
i shvatim da si ti odavno nekoj drugoj prodan.
I mada prošlosti, pa ni sadašnjosti nemam sa tobom,
a u budućnost se pogledati bojim,
ja te još uvijek nosim sa sobom
i jutra bojim osmijehom tvojim.
