Od sudbine na poklon dobio si lutanje,
sa skitnicom svakom ti si drugovao
Vraćao se i odlazio, ostavljao ćutanje...
Mislila sam da nisi rođen da bi tugovao.
Mjesto tebe ja sam skupljala tuge,
suze i kišne noći mijenjala za jutra vedra,
brojala dane, noći preduge,
čekajući da te neki novi vjetar donese na moja jedra.
Pamtila sam tvoje pijane noći,
pogrešne žene, umorne zore...
Beskrajno voljela te smeđe oči,
čekajuć tebe dobila bore.
Pobjede ili porazi, više nije važno
bisere i suze - dala sam ti sve...
Da li da plačem il se smijem lažno?
Nebitno je mili, jer ti si kraj nje.
