Uz šoljicu kafe...

Decembar.Još jedan u nizu...Snijega još nema, ali svejedno, vrijeme ne staje...Prolazi još jedna godina...Opet počinje sve iz početka - pripreme za slave, uobičajene odlaske kod prijatelja, sjedeljke uz miris kuvanog vina.Pripreme za novogodišnju noć, Božić, koji dolazi poslije nje...Grad će ovih dana dobiti novo ruho - hiljade lampica povešće nas u neke nove časove.Stare kalendare zamijenićemo novim, očekujući da će nam svaki novi list koji okrenemo, donijeti više sreće u životu.

Sva ta praznična atmosfera ponovo probudi djevojčicu u meni.Radujem se okićenim ulicama, radujem se kuglicama s bora.To su mi uvijek bili najljepši dani u godini.

Sjećam se kad smo sestra i ja ostajale napolju, sve dok nam se nosići i ruke potpuno ne smrznu od hladnoće.Zimski dani , uvijek prekratki za sve dječije radosti... Poslije igre uvijek umorne ulazile u kuću, sretne i spokojne gledale kroz prozor u snijeg koji je i dalje padao bojeći šumu i kuće u bijelo.

Onda su došli neki drugi dani.Dječije snove zamijenili su neki drugi.U decembru smo počinjali sa pripremama za novogodišnju noć.Birali smo haljine koje ćemo obući tu veče...Satima smo sa prijateljicama razgovarale o tome kakvu ćemo frizuru napraviti, kakav nakit odabrati...Odlazile smo na jutarnje kafe u nadi da će baš taj dan doći neka stara ljubav sa fakulteta u nekom većem gradu.A obično se ne bi pojavio...

Decembar je uvijek davao nadu...Da ćemo sledeće godine imati više sreće u ljubavi, školi...Da ćemo možda baš sledeće godine položiti onaj ispit, koji nsa je kočio na fakultetu.I opet...Prođoše godine...

Danas smo se rasule na sve strane svijeta.Svaka od nas sa nekom svojom pričom, sa nekom svojom ostvarenom ili neostvarenom željom...

Moja sreća su danas tri male zlatne glave, male snene oči, soba puna dječijeg sna.Decembri će dolaziti i prolaziti.Želje će se mijenjati, ali nikad ih neće nestati...

Ja sam svoje najvažnije želje ostvarila - ovaj svijet sam učinila bogatijim za tri anđela.

I kad mi je dan, poput ovoga, jaaaakoooo dugačak...Kada je beba nervozna zbog prvog zubića, pa je cijeli dan nosam i pjevam joj...Kad je mlađa kćerkica ljubomorna što joj je beba "preotela" svu maminu ljubav...Pa čitanje bajki po milioniti put...Ubjeđivanje da moraju jesti...Škola, zadaće iz matematike, pravljenje kostima za školsku predstavu sa najstarijom kćerkicom... Nerviranje zbog razbacanih igračaka od kinder jaja, na koje obavezno stajem na svakom koraku... Presvlačenje mokrih maijca nakon svakog pranja rukica u kupatilu...

Ali onda, sve nerviranje prestane, kad naveče mamu okruže tri mirisne kosice i isporuče mi milion poljubaca za laku noć.

Decembar je...Svi nešto žele...Moje najveće želje su se ostvarile.Decembri koji dolaze biće samo ramovi za lijepe slike koje će anđeli ponijeti sa sobom kad odlepršaju iz našeg gnijezda ♥♥♥