Šta će na kraju ostati tebi i meni
i da li ćemo pronaći sreću,
hoćeš li moje oči prepoznati na nekoj drugoj ženi
ili će ove oluje ugasiti ljubavi naše svijeću.
 
Hoće li mi drugi moći zamijeniti tebe
i njegova ljubav hoće li mi ugrijati zime
ili ću ja zauvijek pobijediti sebe
onog trenutka kad uzmem njegovo ime.
 
Život nas je razdvojio...
I to tako mora biti.
Ti nikad nisi do našeg susreta dane brojao,
zbog toga ću uvijek u oku suzu kriti.
 
A budućnost nam nešto novo nosi,
al tebe nikad vratiti ovdje neće...
Vratiće sjećanje...
Poneku pahulju sniježnu u tvojoj kosi
i voz koji uvijek sa ove stanice kreće.
 
Nada... da ćemo se ponovo sresti,
još samo u to vjerovati mogu.
Da ćeš doći i sa sobom me povesti,
još se za to tajno molim Bogu.
 
A mi ćemo se sresti, ja to znam
nije važno gdje, kada i s kim ćemo tad biti...
Osjećam da ćemo se sresti i zato se pitam
da li ću uvijek od drugih svoju ljubav moći ovako kriti.