[ Generalna ] 23 Februar, 2014 16:51

Zastaće
pred kapijom
Zlatne luke
jednoga jutra
i naše barke.
Kad zamiriše tišina
na nježne ruke,
topli poljubac
drage majke.

Iza umornih koraka,
miris nestalog vremena…

I kao simfonija
šarenih boja,
pred umornim očima
rasprsnuće se zeleni pupoljci
za nama posutog
šarenog sjemena.

Ti,
prospi ljubav,
prije neg’ odeš,
zauvijek postaneš misao…
I kad iz sjemena
njenog procvjeta
jorgovan plav,
tek tad će se znati
da bio si tu,
da jednom si
ovdje disao.

[ Generalna ] 15 Februar, 2014 21:14
 photo 1794534_224212901098464_1458020720_n_zps9de33f65.jpg

 photo ve10D0eljubavnepoezije_zpsa82374fe.jpg

 

 

 

http://www.glassrpske.com/kultura/vijesti/Vece-ljubavne-poezije-povodom-dana-zaljubljenih/146798.html

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[ Generalna , poezija ] 04 Februar, 2014 13:34
 photo Prah_zpsdc26f2fc.jpg
[ Generalna ] 27 Januar, 2014 22:53

Poželiš li

prošetati daljinama,

srebrnim stazama čežnje.

Pustiti misli da procvjetaju

ko teški,

crveni makovi…

Oslušni,

na tren!

Zamirisaće

na minule majeve,

sve pjesme tvoje,

na cvjetove divlje trešnje…

Puteve neka ti oboje

zelene vrbe,

breze,

imela…

I neosjetno,

ko laka groznica

- ja prosuću se

mislima tvojim

ko šaka pepela…

Koračaj brže!

Daljine su samo tvoje…

A, da li ćeš se skriti?

Prećuti,

ono što oboje znamo

- u času

kada me

najmanje bude bilo,

u tebi

i svemu tvome

najviše će me biti!

[ Generalna ] 29 Decembar, 2013 11:17

Vraćaš se…
Na krilima vilinske prašine.
Još ,od koraka tvoga,
zadrhti najdraža Una,
kao smaragdna svila,
hvatajuć’ u krošnje vrba
skrivene tišine.
Šapuće priču o nama
srebrnog mjeseca vila.

Vraćaš se…
A još u dlanu čuvam
komadić čarobnog ljeta
i još mi sijaju oči,
kao najljepše zvijezde.
I dalje, kej pored Une,
najljepši dio je svijeta,
gdje u gnijezdima ptica
šarene bajke se gnijezde.

Vraćaš se…
Noseć u dlanu sakriven
sićušni lipov cvijet,
trenutke sreće i tuge…
Ma, cijeli život jedan…
Znajuć’
kad umire avgust,
tu, pored Une,
jedan trenutak uz rijeku
ko cijeli život je vrijedan.

[ Generalna ] 24 Decembar, 2013 00:32
U srebrni pehar
moje čežnje,
kanuo si 
kao kap mastila.
Razvodnio nebo,
sjećanja, 
snove...
I kao purpurni 
sumrak mladosti,
zauvijek nestao...
Ostavljajuć 
mastiljav trag
u svitanju
srebrne boje.
 
 
 
[ Generalna ] 15 Decembar, 2013 11:36

 photo 1474502_429681520492517_574582420_n_zpsd7710dde.jpg  photo 1463131_429681037159232_1879330349_n_zps326b1767.jpg  photo 994089_429682077159128_921450822_n_zpsd17f7e23.jpg

 

 

Pripreme za maskenbal su u toku. Cilj ovogodišnjih priprema je da ne potrošimo ništa,  a da dobijemo što bolji rezultat. Kaja je imala „tu sjajnu ideju“ da tema ovogodišnjeg maskenbala bude „Alisa u zemlji čuda“. Naravno, trebalo je to izvesti na naš način, bez ugledanja na crtani film, ali opet, da kostim bude prepoznatljiv kad izađu pred publiku. Kako imam „samo“ tri curice, trebalo se odlučiti koja dva upečatljiva lika pored Alise, koja sa podrazumijeva, da budu preostale dvije curice. Odlučili smo se za Zeca – sa početka priče i Kraljicu Srce sa kojom priča završava.

Uloga Alise, pripala je, a kome drugom, nego našoj Ani. Ona je ona djevojčica, koja najviše u kući voli haljinice, šnalice i sve ono što sve princeze vole :) Kostim je radila njihova mama sa svojom mamom, tako da je u izradi ove haljine učestvovalo više generacija. Haljinu smo izradile od stare zavjese, ali postojao je jedan problem. Zavjesa je bila bijela. Na početku sam rekla kako je cilj bio da ne potrošimo ništa. Znači, kupovina boje nije dolazila u obzir. U ostavi sam pronašla plavu boju za kolače i rezultat je tu :) Možda mi je zbog toga Alisa slatka kao kolačić :)

 Zeko sa početka priče nije mogao da bude niko drugi, do naša mezimica Jelena. Nisam htjela da zec bude potpuno isti kao u crtanom. Željela sam da to bude sladak, mali zeko, umiljat i meden, baš kakav je naša Jeca. Večeras sam napravila generalnu probu kostima da vidim kakva će biti njena reakcija na bojenje nosića i crtanje brkova. Reakcija je bila pozitivna. Ostalo je samo još da joj sašijem rep na hlačice i zeko je spreman za maskenbal.

 Najviše vremena uzela nam je maska koja je trebala biti najjednostavnija – Kraljica Srce, opet u nekoj našoj viziji. Htjele smo (Kaja i ja) da to bude karta – dama herc, koju će Kaja nacrtati na svoj način. Ona je sve sama crtala, ja sam joj pomagala oko bojenja. Krunu i žezlo sam ja napravila. Kad smo trebale da probamo kostim uvidjele smo da smo napravile velikui grešku, jer smo crtež napravile na običnom bijelom papiru, a ne na kartonu. Prilikom kretanja, mamina kraljica je kidala kostim, što je Jelena prihvatila sa tolikim oduševljenjem, da je i ona počela da kida prednji dio karte :) I mada smo mislile da ćemo proći bez ikakvih troškova u ponedeljak ćemo ipak morati kupiti dva veća kartona i karte nacrtati ponovo. Moraćemo požuriti s radom, jer je maskenbal u utorak. Sigurna sam da ćemo sve uraditi na vrijeme, a Vas molim, da mojoj veseloj družini držite palčeve u utorak neveče :)

 Ovo naravno nije konačan izgled mojih malih princeza, jer nedostaju frizure i šminka.

[ Generalna ] 12 Decembar, 2013 13:10
 photo crtica_zps2cff85d0.jpg
[ Generalna ] 01 Decembar, 2013 19:26

 photo cvije1070e3_zpsd9c3d82a.jpg  photo cvije1070e1_zps14264f86.jpg  photo cvije1070e5_zps6e28949b.jpg  photo cvije1070e2_zps978bf007.jpg

 

Cure i ja smo i ove nedelje kreativne. Počele su pripreme za Novu Godinu i Tradicionalni maskenbal u našem gradu. Kostime smo osmislile, počele ponešto i praviti, ali najveći dio posla je tek pred nama. O maskama, maskenbalu i radostima koje sve to nosi, tek ću pisati. Za sada su kostimi naša tajna :) Nadam se samo da nas najmlađi član pordice taj dan neće iznevjeriti i da će izaći sa sestrama pred prepunu dvoranu.

Danas smo započele izradu pahuljica od papira i šljokica (napraviću jedan post i o tome). Za sada nam dobro ide. Uživamo u svom tom neredu oko nas :)

Prošli vikend smo presale poslednje cvjetiće i listiće iz cvjetnjaka. Ove nedelje smo od njih napravile slike i čestitke. Dio ljeta i pozne jeseni, tako smo sačuvale od mraza i snjegova koji su nam zakucali na vrata.

I dok smo se starije cure i ja pozabavile svim tim poslovima, ni najmlađi član porodice, naša mezimica Jelena, nije sjedila skrštenih ruku. Koristeći gužvu, sakrila se u ćošak i malo, sasvim malo, makazama oblikovala zavjesu :))) Sreća, na vrijeme je otkrivena, pa je tako spriječena veća šteta.

Sve vas pozdravlja Dalia, prezaposlena, umorna mama, koja beskonačno uživa u toj ulozi ;)

 

[ Generalna ] 23 Novembar, 2013 18:55
[ Generalna ] 19 Novembar, 2013 18:00

Koračaj tiho!

Ne budi

u mreži srca

usnule tmine,

noćne leptire

umornih krila,

što čuvaju

izmaglice sna,

predjele uokvirene

ehom tišine…

Umorna od trke

s vjetrom,

duša moja

tu je zaspala.

Pusti da sanja!

Iza kulisa od magle,

na nebu sive boje,

ko odsjaj minulog sunca

treperi lice tvoje.

Odlazeć’ ,

tiho koračaj…

I ne diraj mi snove!

[ Generalna ] 01 Novembar, 2013 00:15

Još uvijek

prašnjave drumove

svojih iluzija

bojim bojama tvojih jeseni.

Ranjenu pticu nade

skrivam

od mrazova u tvome pogledu.

I krijući od svijeta

zalijevam tišinu,

da procvjeta

u rijeku šarenih lokvanja,

što oživjeće ponovo,

proljeća u nama.

[ Generalna ] 14 Septembar, 2013 10:01

Masku Pajaca nosim!

Snovima oblake bojim-

kradem boje od duge!

Praporce putem bacam,

pa zvonim,

zvonim,

zvonim…

Zvonjava ispunjava

hodnike, praznine.

 

Masku Pajaca nosim,

šarenu,

varljivu,

tešku.

Iza nje krijem od svijeta

svoje tišine i tmine.

 

Masku Pajaca nosim!

Smijem se,

šapućem,

vičem,

pa bježim,

bježim,

bježim…

Stotine konja vranih

samo su moje sluge.

 

Masku Pajaca nosim!

Iza nje lice krijem.

Možda me sustići neće

sve moje sjene

i tuge.

[ Generalna ] 13 Septembar, 2013 23:43

Kad zamirišu

na kišu

predvečerja rumena,

Na horizontu,

smrvljen,

u prahu,

još jedan

nestane dan…

Nježno,

ko lahor,

takne me,

o tebi

misao skrivena…

Znam

- to, čežnja

se sjenama igra,

budeći

godine davne

u drhtaju

jednog trena!

[ Generalna ] 18 Jul, 2013 00:11

Koračam…

A koraci me

nikuda ne vode!

Uzalud dozivam,

vičem,

niko mi ne čuje glas.

Smračilo se nebo.

Presušile su vode.

I bježim…

Bježim od sebe,

al’ jutro mi ne nudi spas.

Ulice moje su puste,

tek sjene njima još hode.

Kroz zidove lagano curi

izgubljena mladost.

Odavno svjetlo mi skriše

olovne magle guste.

Đavoli oko mene

igraju,

kolo vode!

Rekli su – sve će proći!

Prošla je

i sreća!

Lepršava jutra snena,

ne zna im se broja.

Jedino sada što imam

dogorjela je svijeća,

olovno, slomljeno srce,

prezir na licu od gipsa!

Umorna od sebe,

praštanja

i ljudi…

Jedino, samo moje,

moja je

Apokalipsa!