[ Generalna ] 24 Jun, 2013 10:23

Ne znaš ti, kako je

sklopiti oči

na postelji nesanice.

Čim osjete da sam tu,

iz tame,

jastuka bijelih,

izlete,

krilima zašušte

Nemir – ptice.

Lupaju,

grakte,

nemirom ispune noć.

Uzalud branim se!

Od muzike njihovih krila,

u meni kolo povedu

i Vještica i Vila,

razboli me i liječi

njihove pjesme moć.

I zalud stavljam pod jastuk

ruzmarin, bosiljak, trave…

Osjete da sam tu!

Čim snena oči sklopim,

čujem ih iznad glave,

još jednoj noći bez snova,

opet se raduju.

Ustajem, svjetlo palim

i vazduh ljepljiv dišem.

Razgovor s sjenama vodim…

Vođena njihovim pojem

u noćima poput ove

za muziku nemirnih krila

                                                        najljepše pjesme pišem!
[ Generalna ] 16 Jun, 2013 18:13

Kotrljaju se riječi

između nas.

Odzvanjaju tupo,

kao kamenje.

Riječi,

što zauvijek

jedno drugom prećutasmo.

Riječi

- što rekosmo naglas.

Lupaju,

zveče,

kao lažno znamenje.

Iza bedema tišine,

naučili smo se živjeti.

Naučili smo se kriti.

Iza bedema tišine

ti i ja,

sve naše prećutane riječi

i ono, što možda smo

mogli biti.

[ Generalna ] 12 Maj, 2013 17:20

Kad istope se

života rumene zore,

znam,

i na moj prozor,

bez najave,

zakucaće

crne ptice nemira.

Tek jednim

lepetom krila

pretvoriti snove

u pepeo i prah...

Ne plači tada,

ne tuguj!

Mi smo tek kapi

u plavoj tami svemira…

I kad života

se bojali nismo,

zašto bi umrijeti

bilo nas strah?

Duša će moja

krenuti putem

nekoga svoga

Zlatnoga Sunca,

al’ biću i dalje

tu sa tobom

- u otkucajima

tvoga srca.

Kada u smiraju

ljetnjega dana,

u domu našem

procvjeta tišina,

moja će duša

biti sa tobom

u mirisu

nježnoga,

bijeloga krina.

[ Generalna ] 29 April, 2013 23:50
Ponekad,
iznenada,
dunje nedozrele
mi zamirišu.
Pomislim
- ti si tu!
Korak ti čujem,
udišem ljepljivi zrak.
Tama se spušta u sobu...
Tebe odavno nema...
Tek baršunast
dodir dunja
i njihov ukus
gorak...
[ Generalna ] 01 April, 2013 15:51

Pričaj mi,

tugo moja,

da li još

žudnje zrno

u grudima

čuvaš za mene?

Koračaš li

stazama čežnje,

gdje susretnu se 

ponekad,

naši skriveni svjetovi

ili me odavno sakriše

uspomene, sjene?

Da li te ponekad,

s proljeća,

kao i mene,

bespuća zovu?

Kad sve zamiriše

na jorgovane

i jasmine bijele,

kad sve zamiriše

na nemire...

Na samoću...

Koračam

kroz snove 

poput sjene.

Pod nogama bosim,

raspukla zemlja...

Osjećam

samo hladnoću...

Priznaj mi,

tugo moja,

da l' ti

još ponekad

prošetam kroz snove,

bosonoga,

u haljini

boje vrijeska

ili ti odavno

skliznuh sa dlana,

vjetar me odnese

poput zrna pijeska.

[ Generalna ] 27 Februar, 2013 14:06
Ponekad sanjam
sumrak zaogrnut
u plavu svilu
i veče što miriše
na cimet i vanilu...
Godine zaspale
u mojoj kosi.
Tu si kraj mene
čuvaš me,
ko zlatnu jabuku
u krilu.
Oko nas
vrtlozi strasti
i vjetar
što godine nosi.
Ponekad sanjam
beskrajne visine
i srebrne zvijezde,
u očima tvojim
se gnijezde.
I drhtim...
Ko list na vjetru.
Drhtim...
Od tvoje blizine.
Na obzorju
mojih snova
srebrne ptice jezde.
Ponekad sanjam
leptire od papira
i polja pšenice zrele...
Sunce mi svrati u san.
Budim se...
Miriše još na tebe
na jastuku mome svila.
Zaogrnuta u snove,
osmijehom
obojim dan.
[ Generalna ] 12 Februar, 2013 20:44
 photo DAMARI_zps65150b5f.jpg
[ Generalna ] 21 Januar, 2013 00:11

Zalutaš ponekad do mene.

Prošetaš

mojim pokislim aprilima.

Nježno i drsko.

Ušunjaš se u snove,

kao u sobu miris kiše.

Promakneš

hodnicima moga sivila.

Tražim te

u pjesmama, knjigama…

Na svakoj stranici

skriveno, još,

tvoje ime piše.

Zašuštiš ponekad

u naborima moje haljine,

kad niz bedra sklizne

nježan dodir svile.

Još trag tvoj čuvam

na usnama boje maline.

Sve moje samoće u

u sebi su te skrile.

Zalutaš ponekad do mene…

Kao dah nemira

pređeš stvarnosti prag.

Zalutaš ponekad do mene…

U dodiru samoće,

kao dah poljupca

 -nježno i drsko,

odjednom

prepoznam tvoj trag.

[ Generalna ] 16 Januar, 2013 14:28

U duši mi

hiljadu

plavih

leptira

treperi.

Srce mi grije

mekana,

plava

svila.

Tugama okrećem leđa,

a srećna sam

samo u onoj mjeri,

koliko

leptiru svakom

dopustim

da

raširi krila.

Photobucket
[ Generalna ] 12 Januar, 2013 22:23

Prećuti…

Da pogazismo

lavandina polja,

dok tijela su se spojila

u vrtlogu strasti.

Ispod neba sami,

divlja,

nježna,

tvoja…

Gospodarica,

a u tvojoj vlasti.

Prećuti…

Da bila sam tvoja vila,

da nemir nam je

tekao kroz vene,

da koža mi je bila

meka kao svila,

da sve si dobio

od ove žene.

Prećuti…

Da bila sam lutka živa,

sve ono što si

oduvijek snio

- pohotna,

nježna,

najbolja,

al’ kriva

- što imao si

kad si me htio.

Prećuti…

Da pomiješah

ljubav i strast,

baš ko i svaka

druga žena.

Ja htjedoh ljubav,

ti samo vlast.

Ti bješe stijena,

ja morska pjena.

 

 Facebook: http://www.facebook.com/KristinaPlavsicPoezija

 

[ Generalna ] 08 Januar, 2013 00:37

Šta u tren stane?

Sjećanja,

daljina

i

jedne oči plave.

Osmijesi,

snovi,

izgubljena mladost.

Peroni,

stanice,

vozovi…

Davni oktobri,

bol,

tuga

i

radost.

Stanu u tren

sva ljeta od zlata,

maslačci žuti,

jesen što boli.

Godine

što nezvane

dođu na vrata.

Najslađi poljupci,

nemiri,

snovi…

Stanu u tren

naši životi

- nedovršeni mozaik…

U tren stanemo

i ja

i ti,

kad slučajno ugledam

tvoj dragi lik.

[ Generalna ] 05 Januar, 2013 22:17

Photobucket    

 

 

  Photobucket

[ Generalna ] 25 Decembar, 2012 10:33

Čuvam te

za svoje tišine.

Još si čarobna iskra

u oku

sjaj što mi stvara.

Skriven u mome srcu,

dio si mene same,

ko odbljesak

davnog ljeta

u srcu ćilibara.

 

[ Generalna ] 12 Decembar, 2012 15:30
Photobucket
[ Generalna ] 07 Decembar, 2012 14:49
Jesen kraj Une