[ Generalna
]
02 Novembar, 2011 00:49
Još jednom se okrećem ispred ogledala...Zadovoljan osmijeh... Da, baš takav kaput mi je bio potreban.Da mi se slaže uz onu crnu haljinu i čizme.Mada... Čini mi se da mi je juče u prodavnici nekako bolje stajao... Kao da sam juče u njemu djelovala malo mršavije.Nema veze, probaću i onaj crni od prošle godine, nije ni on tako loš.Ili onaj crveni... Možda onaj kratki sivi... Još juče mi se činilo, da će me snijeg iznenaditi, da neću imati šta da obučem, a danas evo stojim ispred ogledala i pravim čitavu malu modnu reviju od kaputa iz svog ormara.
Koliko kaputa... Dezen na jednom od njih me vrati u prošlost.Podsjeti me na kaput koji je moja majka nosila dok sam bila dijete.Sjetih se nekih davnih snjegova, zima u roditeljskoj kući, nekih sada već starih Novih godina...
Sjetih se jednog oktobra, kada me je moj voljeni uzeo za ruku i poveo u neki samo naš svijet.Tu veče sam znala da je on, baš onaj - pravi.Smeđi kaput koji sam tu veče imala na sebi i dalje stoji u nekom od ormara.Ko zna...Možda će jednog dana moja kćerka poželjeti da ga obuče...
Moja kćerka... Kao da sam je juče rodila, a već ona meni dijeli savjete.Sve više mi je drugarica, sve manje dijete.Sjetih se njene fotografije u crvenoj jaknici sa kapuljačom.Sačuvala sam i tu jaknicu...Ko bi rekao da je ona nekad mogla da je obuče...
Kako godine prolete...Svake zime se trudimo da dobijemo baš onaj novi model iz izloga.Kao da nam je baš on nedostajao.Mijenjamo modele, ne razmišljajući o tome da svaki kaput koji smo skinuli sa sebe i odbacili ga, nosi u nepovrat i dio nas...
U kući mojih roditelja, ove zime u ormaru će biti jedan kaput manje...Baka, koja je čitav život bila uz nas zauvijek nas je napustila...Svi kaputi ovog svijeta nikada me neće moći ugrijati, kao toplina koju mi je ona usadila u srce i koju ću nositi sa sobom čitav život...
Željela bih da svojoj djeci prenesem u srca dio te topline... Da je čuvaju kao drago kamenje dok budu rasle, a po bojama kaputa neka se sjećaju samo lijepih trenutaka iz djetinjstva.Neka ih ta toplina grije kroz sve hladnije zime koje život nosi.Da ljepše i lakše hodaju stazama svoje sudbine...
02/11/2011, 07:25
Dopada mi se kako kroz kapute pričaš priču o porodici. Svaki deo garderobe podseća na neke periode u životu i kad ga odbacimo (a moramo nekad i to uraditi), kao da i taj period odbacimo.
02/11/2011, 09:10
Moji kaputi bi pričali priču:))
Dozvala si mi neka prijatna sećanja:))
02/11/2011, 09:46
Lepo i nostalgično. Verovatno svako od nas ima nešto kroz čega se seća minulih vremena...
02/11/2011, 13:30
Tako toplo i nezno si zavila secanje na svoje drage uz samo jedan odevni deo sebe.Zao mi je,na gubitak bake!Neka su andjeli sa njom!
02/11/2011, 13:44
@sanjarenja56, ona toplina koju ponesemo iz porodice grije nas čitav život.Želim da mojoj djeci u životu uvijek bude toplo... Čini mi se što im više ljubavi pružam, da im treba još i još... Ljubavi nikad dosta :)
02/11/2011, 13:45
@anam, važno je da su priče lijepe i da izmame osmijeh na lice :)
02/11/2011, 13:49
@razmisljanka, upravo tako.Ponekad nes bilo kakva sitnica vrati u prošlost.Dobro je sjetiti se prošlosti, da bi više uživali u sadašnjosti.
02/11/2011, 13:50
@lora1, zahvaljujem na lijepom komentaru!
02/11/2011, 20:47
Uvek ćemo žaliti za izgubljenom toplinom koju su nam pružali naši dragi, jer je ništa ne može nadoknaditi.
Nekome ko tako dobro piše, tako lepo oseća i zna to da iskaže, neće biti problem da toplinu prosledi svom naraštaju. Ne brini, za vas neće biti zime. :)