Sad ti više ništa ne mogu reći,
odavno već rečeno je sve.
Za nekog drugog čuvam sve one nježne riječi,
jer tebi ne trebaju.Ti se sad budiš pored nje.
 
Od mene je život sad napravio neku drugu ženu
i suzu neću pustiti pred ljudima,
ali ponekad kad vozovi krenu
da si još tu sjeti me ovaj bol u grudima.
 
Da bi te sakrio, juče je bio mali grad,
a ja sam opet platila i tvoj i moj ceh.
Sa licem anđela, opet si ispao gad,
a ja nemoćna i slaba, dozvolila da me porazi jedan tvoj osmijeh.
 
Sve naše ceste sada su daleke
i po njima je milion hladnih kiša palo.
I bez naše ljubavi, dragi, teku rijeke...
Ja sam ta kojoj više nije stalo.
 
Sad ti ništa više ne mogu reći
Iz prošlosti mrlja možeš biti ti.
Uzalud dragi, uzalud su riječi
nikad više nećemo postojati mi.