[ Generalna ] 13 Decembar, 2011 19:16
[ Generalna ] 13 Decembar, 2011 01:58
Decembar.Još jedan u nizu...Snijega još nema, ali svejedno, vrijeme ne staje...Prolazi još jedna godina...Opet počinje sve iz početka - pripreme za slave, uobičajene odlaske kod prijatelja, sjedeljke uz miris kuvanog vina.Pripreme za novogodišnju noć, Božić, koji dolazi poslije nje...Grad će ovih dana dobiti novo ruho - hiljade lampica povešće nas u neke nove časove.Stare kalendare zamijenićemo novim, očekujući da će nam svaki novi list koji okrenemo, donijeti više sreće u životu.
Sva ta praznična atmosfera ponovo probudi djevojčicu u meni.Radujem se okićenim ulicama, radujem se kuglicama s bora.To su mi uvijek bili najljepši dani u godini.
Sjećam se kad smo sestra i ja ostajale napolju, sve dok nam se nosići i ruke potpuno ne smrznu od hladnoće.Zimski dani , uvijek prekratki za sve dječije radosti... Poslije igre uvijek umorne ulazile u kuću, sretne i spokojne gledale kroz prozor u snijeg koji je i dalje padao bojeći šumu i kuće u bijelo.
Onda su došli neki drugi dani.Dječije snove zamijenili su neki drugi.U decembru smo počinjali sa pripremama za novogodišnju noć.Birali smo haljine koje ćemo obući tu veče...Satima smo sa prijateljicama razgovarale o tome kakvu ćemo frizuru napraviti, kakav nakit odabrati...Odlazile smo na jutarnje kafe u nadi da će baš taj dan doći neka stara ljubav sa fakulteta u nekom većem gradu.A obično se ne bi pojavio...
Decembar je uvijek davao nadu...Da ćemo sledeće godine imati više sreće u ljubavi, školi...Da ćemo možda baš sledeće godine položiti onaj ispit, koji nsa je kočio na fakultetu.I opet...Prođoše godine...
Danas smo se rasule na sve strane svijeta.Svaka od nas sa nekom svojom pričom, sa nekom svojom ostvarenom ili neostvarenom željom...
Moja sreća su danas tri male zlatne glave, male snene oči, soba puna dječijeg sna.Decembri će dolaziti i prolaziti.Želje će se mijenjati, ali nikad ih neće nestati...
Ja sam svoje najvažnije želje ostvarila - ovaj svijet sam učinila bogatijim za tri anđela.
I kad mi je dan, poput ovoga, jaaaakoooo dugačak...Kada je beba nervozna zbog prvog zubića, pa je cijeli dan nosam i pjevam joj...Kad je mlađa kćerkica ljubomorna što joj je beba "preotela" svu maminu ljubav...Pa čitanje bajki po milioniti put...Ubjeđivanje da moraju jesti...Škola, zadaće iz matematike, pravljenje kostima za školsku predstavu sa najstarijom kćerkicom... Nerviranje zbog razbacanih igračaka od kinder jaja, na koje obavezno stajem na svakom koraku... Presvlačenje mokrih maijca nakon svakog pranja rukica u kupatilu...
Ali onda, sve nerviranje prestane, kad naveče mamu okruže tri mirisne kosice i isporuče mi milion poljubaca za laku noć.
Decembar je...Svi nešto žele...Moje najveće želje su se ostvarile.Decembri koji dolaze biće samo ramovi za lijepe slike koje će anđeli ponijeti sa sobom kad odlepršaju iz našeg gnijezda ♥♥♥
[ Generalna ] 11 Decembar, 2011 21:20
Sad ti više ništa ne mogu reći,
odavno već rečeno je sve.
Za nekog drugog čuvam sve one nježne riječi,
jer tebi ne trebaju.Ti se sad budiš pored nje.
 
Od mene je život sad napravio neku drugu ženu
i suzu neću pustiti pred ljudima,
ali ponekad kad vozovi krenu
da si još tu sjeti me ovaj bol u grudima.
 
Da bi te sakrio, juče je bio mali grad,
a ja sam opet platila i tvoj i moj ceh.
Sa licem anđela, opet si ispao gad,
a ja nemoćna i slaba, dozvolila da me porazi jedan tvoj osmijeh.
 
Sve naše ceste sada su daleke
i po njima je milion hladnih kiša palo.
I bez naše ljubavi, dragi, teku rijeke...
Ja sam ta kojoj više nije stalo.
 
Sad ti ništa više ne mogu reći
Iz prošlosti mrlja možeš biti ti.
Uzalud dragi, uzalud su riječi
nikad više nećemo postojati mi.
 

 
 
[ Generalna ] 10 Decembar, 2011 16:50
Često mi se u životu dešavalo da sam nešto što sam dugo željela dobijala sa zakašnjenjem.I to tolikim zakašnjenjem, da je apsurdno da sam uopšte to i dobila.Da mi je sama pomisao da sam tako nešto željela djelovala smiješno.Nije važno da li je riječ o nečemu materijalnom ili sam željela da saznam neku informaciju koja mi je u tom periodu života bila značajna.Želja je postojala, nije se ostvarila i to je to...Već sam i zaboravila na nju, a onda odjednom... Ostvari se.
Pitam se, da li negdje gore, postoji neko ko bilježi naše misli, zapisuje sve naše snove i želje.Kolika mu knjiga treba za to? Da li se umori od pisanja? I taj neko, kad dođe do našeg imena u toj knjizi želja, zamahne čerobnim štapićem i ostvari nam neke snove koji više nisu u modi, koje smo odavno prestali sanjati...
Šetam se ja tako neki dan gradom i u izlogu ugledam crnu haljinu - ma baš onako, kao da je za mene krojena.Već se zamišljam u njoj na  dočeku Nove Godine.Cijena - prava sitnica - četvrtina plate mog muža.I šta sad - da li da je želim ili ne? Gledajući na cijenu, vjerovatno ću i nju dobiti tek kad izađe iz mode.A opet, od trenutka kada sam je ugledala, znam, da je ona haljina baš za mena skrojena.
Reče mi neki dan u komentaru annasa2n, kako zapisuje na papirić sve što bi voljela da joj se dogodi ili šta bi željela da ima u životu.Reče da su joj se želje uglavnom ispunjavale... Vrijedi pokušati :-) Nije baš na papiriću, ali ovako je bolje.Papirić se može izgubiti, a ovo ovdje ostaje.
Ne znam da li će baš do Nove Godine onaj gore što zapisuje i čita želje doći i do moje haljine, ali ako ne dođe, bar ću se potruditi da mi muž pročita ovaj post.
A haljina... Pa da, haljina je baš kao za mene krojena.
 

[ Generalna ] 07 Decembar, 2011 12:08
Da li je ovo što osjećam prezir, kajanje il stid
i kad te sretnem, trebam li okrenuti glavu,
a uvijek je tako - uz ljubav treba graditi i zid,
jer nikad ne znaš vidi li on u tebi onu pravu.
 
Sad ponovo u mjestu stojim,
al neću dozvoliti da mi suze zamagle oči,
ponovo pobjede i poraze brojim
i dopuštam da zbog tebe probdijem ove proljetne noći.
 
Ni voljeti, ni mrziti ja te ne mogu,
jer da te mrzim ja nemam snage,
a za svaki tvoj pogled ja zahvaljujem Bogu, 
jer samo tvoje oči meni su drage.
 
Ponekad dođu dani kad samo zbog tebe živim
i samo zbog tebe ulicama lutam, 
a onda dođu dani, kad samu sebe zbog toga krivim
i shvatim da si ti odavno nekoj drugoj prodan.
 
I mada prošlosti, pa ni sadašnjosti nemam sa tobom,
a u budućnost se pogledati bojim,
ja te još uvijek nosim sa sobom
i jutra bojim osmijehom tvojim.
 

[ Generalna ] 04 Decembar, 2011 17:14

Vrijeme popodnevne kafe.Sjedim sama i uživam.Povremeno slušam svoje dvije kćerkice kako razgovaraju u drugoj sobi.Starija u rukama drži enciklopediju i glumi voditeljku nekog važnog tv kviza.Mlađa naravno, mora da sluša stariju sestru, pa strpljivo sjedi i odgovara na pitanja o životinjama.

K: Reci mi da li znaš i jednu malu, ali baš malu pticu?

Nakon nekog vremena čuje se glas mlađe kćerkice...

A:Znam! Zeba!

K:Bravo!!! Baš si pametna! A reci mi sad, znaš li neku veliku pticu?

A:Znam! Zebini mama i tata!

K: A sad nam reci, koja životinja ima kućicu?

A:Pčela! - odgovara mlađa.

K:Ma, nije pčela, nego puž!

A:Ma nemoj, ne živi puž u košnici, nego pčela!

 

Bio je ovo jedan lijep vikend...

Popodnevna kava, kolači i mamini biseri.Dovoljno da nova radna nedelja lakše počne :)

[ Generalna ] 29 Novembar, 2011 23:18

 Kad nam se približi decembar, po tržnim centrima se pojave prve kuglice za jelke i čokoladice sa bajkovitim slikama, u našu kuću se uvuče priča o Deda Mrazu.Starije djevojčice još uvijek vjeruju da Deda Mraz zaista postoji.Od početka decembra one postanu najbolja djeca na svijetu - redovno peru ruke prije jela, a da ih mama zbog toga ne mora opominjati, jedu ono što inače ne žele da probaju, skoro da se nikad ne svađaju... Jer, pobogu, Deda Mraz vidi sve! Onda, danima prije Svetog Nikole i Nove godine, crtaju i pišu pisma Deda Mrazu.Mlađa kćerkica nacrta svoje želje, jer još ne zna da piše.

Uživam u tom njihovom preobražaju - kad u decembru od pravih malih đavola, postanu princeze i djevojčice za primjer, pa ne želim da ih Sv. Nikola i Deda Mraz razočaraju.Uoči Sv. Nikole, na prozoru se pojave pokloni koje one uz vrisku otvaraju.Sv.Nikola im obično donosi igračke i slikovnice koje su poželjele. Uoči Nove godine Sv. Nikolu zamijeni Deda Mraz...

 

Tata i mama su prošle godine uoči dolaska Deda Mraza bili manje maštoviti, pa smo pod jelku stavili obične paketiće u vrećicama, sa slatkišima koje one najviše vole.Sve u svemu, dolazak Deda Mraza, kod njih i nije izazvao toliku euforiju kao dolazak Sv. Nikole.Starija curica je to prokomentarisala ovako:"Mama, stvarno nisam vjerovala da je Deda Mraz toliko siromašniji od Sv. Nikole". A onda su uslijedila pitanja:jesu li Sv. Nikola i Deda Mraz braća? Ako je ove poklone ispod jelke ostavio pravi Deda Mraz, ko je onda onaj Deda Mraz u tatinom preduzeću, kako je onako ružan izašto je imao crne brkove kao neki lopov?

Ove godine cure su ponovo počele priču o poklonima i praznicima.Vjerovatno će za koji dan ponovo početi da pišu pisma sa svojim željama...

Ko zna do kada će vjerovati u čaroliju praznika... Ja ću se truditi da i ove godine i Sv. Nikola i Deda Mraz navrate u našu ulicu.One će se radovati poklonima, a ja djevojčicama koje bi svaka majka poželjela.

 

[ Generalna ] 27 Novembar, 2011 00:59
Uskoro će kazaljke dotaći jedna drugu
i doći će novi dan.Ko lopov, nepozvan.
Poznat je datum, nekako miriše na tugu
i sa sobom nosi neki davno lik znan.
 
Sutra ću sa njim vino piti, 
slavićemo što nas je anđeo u knjigu sudbine upisao
i biće smijeha, a gdje će sreća biti,
jer još me boli što ti nikad zbog mene nisi disao.
 
Možda se čak i ti sutra pojaviš
i možda se sjetiš one jesenje noći...
Možda ćeš i ti sutra da slaviš,
svjestan da nada mnom još uvijek imaš neograničene moći.
 
A ja sad živim neki život novi
i imam nekog ko za mene diše.
Možda se baš uz njega ostvare svi moji snovi,
al, primiče se ponoć i nekako mi i ova sreća na tugu miriše.
 
Rekli su mi da vrijeme liječi sve rane,
a evo, već se primiče i godina nova, 
sa sobom odnosi sve one tužne dane,
al boli me što odnosi i one u kojima si ti bio jedini anđeo mojih snova.
[ Generalna ] 23 Novembar, 2011 23:55
Večeras se ponovo stari nemiri bude
i opet me bole neke stare rane.
Ne vidim nebo i ptice, ne čujem ljude
i ponovo sabiram sretne i tužne dane.
 
A bilo je sreće... jer ja sam tako htjela,
htjela sam vjerovati da te je meni poslao Bog,
a sad je za kajanje kasno, jer nisam smjela
vjerovati da će za mene kucati dio hladnog srca tvog.
 
Bilo je i tuge, al tuge uvijek ima...
I kad te sreća prati, tuga se katkad javi
i sad je tužno, jer snijeg je pao i došla je zima, 
a neku drugu će od vjetra čuvati tvoj topli džemper plavi.
 
Večeras se ponovo stari nemiri bude
i tvoje ime ponovo ispisujem po prozorskom staklu,
a sutra ću opet varati i sebe i ljude
sa skrivenom željom da ćemo se sresti u raju ili paklu.
 
Al, život ide dalje i ja ću nastaviti da glumim sreću, 
jer još ima lijepih dana koje nosi maladost,
a onog dana kad svoju dušu predam Bogu, 
molim te zapali za mene jednu svijeću
i budi sretan - sve ti je oprošteno,
jer ti si pored tuge, još uvijek moja najveća radost.
 

[ Generalna ] 23 Novembar, 2011 12:03
 Kao mama tri djevojčice, rijetko kad imam vremena da kafu popijem baš na miru.Uvijek je neka od njih tu u blizini, sa svojim pričama i idejama.Moja srednja kćerkica, iako još mala, čini se najviše liči na mamu, kad je moda u pitanju.Već sad, kada ima samo četiri godine, mogu da primijetim, da će kad poraste biti prava dama sa stilom.Kada se spremamo da idemo u šetnju ili nekome u goste, ona ništa ne prepušta slučaju - sve na njoj mora biti savršeno.Samostalna je, boje je znala već kao vrlo mala, tako da se sama oblači i slaže svoje odjevne kombinacije.Juče popodne dok sam sjedila, pila kavu i razgovarala sa njima o svemu i svačemu, ona mi reče kako bi bilo baš zabavno kad bi ona i mamica mogle da se zabavljaju i njoj i seki naprave male torbe. Pravo žensko, pomislila sam u sebi. Sad su to torbice koje same pravimo, ali tako to počne - jedna torba, sandale, čizme... Ipak, ja kao prava mama, svojim curama želim da budem prije svega drugarica, pa smo se bacile na posao.Prva torbica je gotova, drugu ćemo raditi danas. Oči moje kćerkice, kada je vidjela svoju torbicu, bile su mi najveća nagrada za uloženi trud :)
  
 
 
[ Generalna ] 20 Novembar, 2011 23:50
 Da svi dani budu njihovi.Da ih čuvamo mazimo i volimo... Ja već uživam u tom zadatku i najljepšem mirisu na svijetu :)))
 

[ Generalna ] 18 Novembar, 2011 12:29
Šta će na kraju ostati tebi i meni
i da li ćemo pronaći sreću,
hoćeš li moje oči prepoznati na nekoj drugoj ženi
ili će ove oluje ugasiti ljubavi naše svijeću.
 
Hoće li mi drugi moći zamijeniti tebe
i njegova ljubav hoće li mi ugrijati zime
ili ću ja zauvijek pobijediti sebe
onog trenutka kad uzmem njegovo ime.
 
Život nas je razdvojio...
I to tako mora biti.
Ti nikad nisi do našeg susreta dane brojao,
zbog toga ću uvijek u oku suzu kriti.
 
A budućnost nam nešto novo nosi,
al tebe nikad vratiti ovdje neće...
Vratiće sjećanje...
Poneku pahulju sniježnu u tvojoj kosi
i voz koji uvijek sa ove stanice kreće.
 
Nada... da ćemo se ponovo sresti,
još samo u to vjerovati mogu.
Da ćeš doći i sa sobom me povesti,
još se za to tajno molim Bogu.
 
A mi ćemo se sresti, ja to znam
nije važno gdje, kada i s kim ćemo tad biti...
Osjećam da ćemo se sresti i zato se pitam
da li ću uvijek od drugih svoju ljubav moći ovako kriti.
 
 
[ Generalna ] 15 Novembar, 2011 13:57
Nakon subote, koja je bila rezervisana za igru na novom igralištu i jedan dječiji rođendan, cure i ja smo se dogovorile da nedelju provedemo u kući.Da se odmaramo, družimo i uživamo.Da nam se ipak dan ne bi sveo na gledanje crtića, odlučile smo da budemo kreativne.Kuhinjski sto smo zatrpale bojicama, makazama, papirom u boji, ljepilom, perlicama...Ma nema šta tu sve nije bilo...
I onda je počelo... 
- Mamaaaaaaa, seka kaže da sam ja mala, da ne znam sama lijepiti papir! Ne da mi makaze! - plakala je mlađa kćerkica.
- Nije mama, ja sam samo htjela da joj pokažem kako se to pravi! - pravdala se starija.
Kako je vrijeme odmicalo, ljepila je bilo više u njihovoj kosi i na rukicama, boja po majicama, nego na papiru.Sve više je mama sjeckala, lijepila i oblikovala naše kreacije, a one su se sve više prepirale oko toga čiji je rad ljepši.Od čiste i uredne kuće ništa nije ostalo...Papira na sve strane.
Ipak, naposlijetku, imale smo malu izložbu svojih radova.Cure sretne i ponosne što su toliko talentovane i kreativne.A mami umjesto odmora, još sat vremena čišćenja za njima.Tako mi i treba, ipak je to bila moja ideja!
 
[ Generalna ] 09 Novembar, 2011 11:51
Prije desetak godina, dok sam još bila dovoljno mlada da mislim kako mogu imati povjerenje u ljude, povrijedila me je osoba s kojom ni do tada, a naročito poslije toga, nisam imala nekih dodirnih tačaka u životu.Povrijedila me je strašno... Nikad joj to nisam zaboravila... I nikad neću...Oprostila jesam.Ili sam bar mislila da jesam...
Nedavno se ta osoba našla u identičnoj situaciji, kao ja nekad.Kakva ironija!Nakon svega, nije to sad toliko ni bitno, ali me je iznenadila jedna stvar: sa koliko sam ja to potajnog likovanja u sebi dočekala.Kako sam se onako, negdje u dnu duše nasmijala tuđoj nevolji.Prepala sam se i postidila same sebe.
Da li je to u nama želja za naplatom starih dugova ili pak zrnce zla koje ne želimo i nećemo sebi da priznamo?
 

[ Generalna ] 07 Novembar, 2011 13:15
I šta sad još mogu da ti kažem?
Vrijedi li reći da te mrzim ili čak volim,
ako kažem da te mrzim sebe ću da lažem,
a za ovo drugo moram biti spremna ponovo da molim.
 
Ali ipak, samo da se suza ponovo ne pusti
da kraljica voda ne izađe iz oka mog
bolje da na licu ostane snijeg gusti
ili čak nježnost poljupca tvog.
 
Izgubiće se i ovi večerašnji snovi,
koji ovu stvarnost ljepšom čine...
Šta mi može donijeti neki dan novi,
sem, da moje srce opet zbog tebe gine.
 
I šta sad još ti mogu reći
- da te volim ili mrzim, to sad nije važno,
jer znam da ću zbog tebe još mnoga cvjetna polja preći,
ali i suze kriti u oku, a smijati se lažno.