[ Generalna ] 15 Januar, 2012 14:17

 Luna71, još jednom ti se zahvaljujem na lijepom iznenađenju!

 

 

 

 

 
 
 
 
 

 
 
 
[ Generalna ] 14 Januar, 2012 23:18

Novogodišnji praznici su iza nas... Vrijeme da se kuglice sa bora ostave u kutije do sledećeg decembra.Nadam se da će nam se želje koje smo zamislili u ponoć ostvariti. Da će čarolija praznika ostati u nama tokom cijele godine...

Uvijek mi je pomalo žao kada skidamo kuglice sa bora... 

Danas smo moje curice i ja pokušale ukrasti dio novogodišnje čarolije i sačuvati je za godinu koja je pred nama.Ideja nije naša - zapravo smo je "posudile" od Domaćice, ali sigurna sam da se ona neće ljutiti :) Zlatni sjaj novogodišnje noći pomiješale smo sa ljetom koje je pred nama.Da nam cijela godina bude čarobna, kao što su nam bili čarobni trenuci dok smo pravile našu saksiju ( moram priznati da su trenuci čišćenja bili sve - samo ne čarobni)

Ne zaboravite da novogodišnji praznici nisu jedino vrijeme za lijepe trenutke i želje.Zato vam šaljem malo zlatnog, novogodišnjeg praha, da želite, volite i budete srećni cijele godine!

 

[ Generalna ] 13 Januar, 2012 21:58
Padaće...
Valjda je tako bolje u ovom trenutku
kad ni bol ni sreću pokazati ne mogu,
kad treba da glumim gluvu i slijepu lutku,
a ono što na srcu stoji reći jedino Bogu.
 
Odlaziš s njom...
I sve sad gubi svoje prave boje.
Bila sam ti samo još jedan grijeh...
A ti - ti si mi bio sve najdraže moje,
ostavio suze, a odnio smijeh.
 
Padaće...
Tvoje korake obrisaće ove proljetne kiše,
ostaću uplakana, sama na svijetu ja...
Proći će godine...
Al samo tvoje ime ću izgovoriti od šapata tiše
u trenutku kad nebo zbog svega svoj krajnji sud da.
 
I neću dirati sve one sitnice
- zaboravljeni upaljač, plavi džemper tvoj...
Kad dođe jesen života i izmijeni mi lice
možda baš zbog ove ljubavi raj će biti moj.
 
 
[ Generalna ] 11 Januar, 2012 18:31

Kada pogledam one svoje farmerke koje sam nosila prije trudnoće, mrak mi padne na oči.Neki dan sam ih slučajno pronašla u ormaru, raširila u rukama, samo da ih odmjerim i onda, kao da sam ugledala miša, bacila ih ponovo u ćošak.

Nakon sat - dva, vratim se u sobu.Pokušaću ih obući, pomiriti se sa sudbinom - nema mi druge.Uh! Bolje da nisam.Uspjela sam ih nekako obući, ali zakopčati - nema šanse!

Od tog trenutka postala sam ljubomorna na onu drugu mene od prije godinu i po dana i definitivno sam odlučila - smjesta na dijetu!!! Doduše, sačekaću da prođe Nova godina i Božić, nema smisla počinjati dijetu prije praznika.

Za vrijeme praznika dokazivala sam se kao domaćica - sarma, slani rolati, pite, kolači, torte... Primala sam goste i uzvraćala posjete... A slike svuda iste - stolovi puni hrane.Vagu sam zaobilazila u širokom luku.Mužu dosadila s pitanjima - da li sam mu lijepa? On, jadničak, uvijek isto odgovara - najljepša, najzgodnija - ma ljepša nego ikad! Ali, ko još vjeruje muškarcima?!

Juče stanem na vagu i iznenadim se - vratila sam samo onu jednu kilu koju sam izgubila prije praznika.Znači isto!Sva sretna kažem sebi - to je to, od sutra definitivno na dijetu!!!
Danas sam se pridržavala propisanog režima ishrane.Sama se sebi cijeli dan divila kako sam odlučna.Ali onda mi kćerka postavi pitanje:" Mama, koje ćemo kolače praviti za Srpsku Novu godinu?"

Joooj... Pa ja sam sasvim zaboravila na taj praznik!

 

[ Generalna ] 10 Januar, 2012 17:53

Poljubi me!
Riječi su sada suvišne,
jer znaš da te volim
i voliš me.
Daj mi snage da preživim,
otvori mi srce i ostani.
Ne idi, 
jer noć je prehladna
da bih sad sama zaspala.
Ti znaš da te volim
- i ne boj se -
nisi mi hir, ni utjeha,
jer samo pored tvoga jastuka
ja se osjećam slobodna.
Ljubi me!
Nek noćas svira muzika,
tvoj dodir moja je utjeha,
a ljubav mi je zaštita.
Ostavi glupe obzire,
otvori sve naše prozore
i pusti vrijeme da putuje.
 
 
P.S. Grlica mi je predložila da objavim ovu svoju pjesmu.Evo draga moja, kao poklon uz popodnevnu kafu ;)
 

[ Generalna ] 09 Januar, 2012 23:12
Još jedna besana noć...
Sad kad znam da me ne voliš.
Još jedna besana noć...
A čemu? 
Sad kad si s njom negdje daleko.
Još jedna besana noć...
Za nas dvoje više ne postoji nada.
Više nisi moj anđeo...
Nisi mi ništa, samo tiha patnja.
Sutra -možda samo bljesak u daljini.
Još jedna besana noć...
U ovoj suzi stoje svi naši dani,
svi tvoji osmjesi i tvoje oči.
Još jedna besana noć...
Nema nas više,
nije nas ni bilo,
neće nas ni biti...
Još jedna besana noć...
i sjećanje na tebe u toj noći. 
 
 
 
[ Generalna ] 04 Januar, 2012 15:30
I sad pusti neku pjesmu našu
i zabava nek počne čije smo zvanice jedino mi,
podignimo za prošlo vrijeme u vis čašu,
a i za zajedničku budućnost možemo vino popiti.
 
Zaboravi na dane koji će tek doći,
poljubac mi spusti na uvojak kose.
Ostani sa mnom ove decembarske noći,
pusti da te vode moje noge bose.
 
Plesaćemo noćas pod zvijezdama sami,
samo nebo nek nam granica bude.
Crnu kosu mi raspusti, nek prkosi tami,
zaboravi večeras na obzire, ljude...
 
I sad pusti neku pjesmu našu,
zaključaj vrata, zaboravi na sat...
Za budućnost dragi podignimo čašu,
poljubac, kao leptir, spusti mi na vrat. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
[ Generalna ] 03 Januar, 2012 14:19
Još jedna godina je iza nas.Prije tri dana sam je zauvijek zapakovala u kutiju uspomena.Godina u kojoj sam plakala i smijala se u isto vrijeme.Godina koja mi je bila maćeha i majka u isto vrijeme - uzimala najdraže, a onda opet, kao hirovita žena, davala najljepše.
2011. sam započela puna sreće i strepnje zbog novog života koji sam nosila u sebi.Radovala se svakom novom pokretu malog bića, koga smo svi čekali sa ogromnom radošću.Sa svojim curama smišljala imena za bebu koja će nam doći, radovala se kupovini svih onih malih majica, kapica, kremica... Kuća je počela da dobija sasvim novo ruho.Čini se kako je i prije dolaska naše male mrvice, već sve oko nas mirisalo na bebu.
A onda je došao taj predzadnji majski dan.Dan, kao svaki drugi... Sunčan i topao... Ništa nije mirisalo na smrt... A ona je bila tu, blizu nas i samo je čekala svoj trenutak... Izgubila sam ženu koja mi je bila sve, koja me je naučila svemu u životu... Otišla je bez najave, bez pozdrava... Zauvijek... I ko kaže da i sa 32 godine i dalje nismo djeca, da i tada ne smijemo neutješno plakati... Ko kaže da ne smijemo biti ljuti na sudbinu što je baš tako moralo biti...Ko kaže da nam i u ovim godinama, najdraži koji su otišli zauvijek, ne mogu nedostajati, do bola...
Danas, na dan kad je moja curica napunila šest mjeseci, zapitam se, koliko bi ONA bila ponosna na mene da može da nas vidi... Koliko bi se radovala prvom osmijehu moje kćerkice, njenom prvom zubiću... Koliko bi bila ponosna na mene, svoju najdražu, prvu unuku, svoju mezimicu, ljepoticu... Odavno već nisam dijete... Znam da smrt mora doći, ali to mi je slaba utjeha u ove praznične dane... Dane sreće i tuge... Smijeha i suza... Tuga u ove dane ima posebnu boju, nekako drugačije boli...
Na raskrsnici života, mi smo se mimoišle... Ona je zauvijek otišla, putem kojim je morala...
Ja sam nastavila da koračam svojim putem - putem života... Da koračam sa tri najljepša anđela koja mi je život dao.Da čuvam dom, koji sam stvorila sa svojim čarobnjakom... Da uživam u čaroliji djetinjstva naših princeza...
Zbogom 2011! Ne mogu reći da si mi bila ni dobra ni loša... Bila si samo još jedna godina u kojoj sam živjela život...U kojoj sam plakala i radovala se...
Zbogom 2011! I hvala ti za svako dobro kojim si me darovala i za svu snagu, koja mi je pomogla da lakše podnesem najteže trenutke!
 
 
 
[ Generalna ] 02 Januar, 2012 21:28

Život u malom mjestu ima svoje prednosti i mane.Ponekad više mana nego prednosti, ali nećemo brojati... Ipak, živjeti u malom gradu, pored najljepše rijeke na svijetu je privilegija.Današnje popodne sam provela u šetnji sa svojim curama pored najljepše rijeke - Une.Divno praznično poslijepodne.Napravile smo par fotografija, ali pošto nisam zadovoljna njihovim kvalitetom, odlučila sam da sa vama podijelim par slika napravljenih prošlog ljeta.Una je ljeti ipak najljepša.Prava smaragdna kraljica.Uživajte!

1.Kej - naše šetalište.Najljepše je kad procvjetaju lipe, pa cijeli grad zamiriše na njih...

 2.Omiljena kupališta...

3. Prizor koji ugledate pri dolasku u grad.Mjesto gdje se ljube Una i Sana.Ušće Sane u Unu.

 

 

 

[ Generalna ] 29 Decembar, 2011 00:04
Od sudbine na poklon dobio si lutanje,
sa skitnicom svakom ti si drugovao
Vraćao se i odlazio, ostavljao ćutanje...
Mislila sam da nisi rođen da bi tugovao.
 
Mjesto tebe ja sam skupljala tuge,
suze i kišne noći mijenjala za jutra vedra,
brojala dane, noći preduge,
čekajući da te neki novi vjetar donese na moja jedra.
 
Pamtila sam tvoje pijane noći,
pogrešne žene, umorne zore...
Beskrajno voljela te smeđe oči,
čekajuć tebe dobila bore.
 
Pobjede ili porazi, više nije važno
bisere i suze - dala sam ti sve...
Da li da plačem il se smijem lažno?
Nebitno je mili, jer ti si kraj nje.
 
 

[ Generalna ] 28 Decembar, 2011 12:16
 U ovih par mjeseci kako sam na blogu, slobodno mogu reći da sam bogatija osoba.Svaki dan mi neko od blogera učini bogatijim - da li divnim pričama, poezijom ili humorom, svejedno... Jedna od osoba koja je svakako vrijedna pažnje je Merkur. Čitajući njene postove, naišla saam na divne ručne radove, koje ona radi.Iako nikad nisam bila vična takvoj vrsti kreativnosti i vrhunac moga pletiva je bio, kada sam barbiki kao djevojčica isplela šal, onim običnim ( nemam pojma kako se stručno zove ) bodom, odlučila sam da se malo ozbiljnije pozabavim ovim i da nešto pokušam napraviti. Prvo sam od svekrve posudila igle.Od mame donijela neku staru knjigu u kojoj je opisan postupak pletenja.Kupila vunicu i dala se na posao... Bilo je ovih dana svega... Ukućani su mi se smijali, zbijali šale na moj račun... Ali ja sam bila uporna. Kapu koju sam počela raditi prije osam dana završila sam brzo, ali nekako nije bila dobra - zapravo grozno je izgledala... Morala sam je osipati pa ponovo raditi, mislila sam da od nje neće biti ništa... Ipak, sinoć sam konačno završila posao, pa uz obećanje koje sam dala Merkur, objavljujem ove fotografije. Nisam sigurna da li ću se ponovo upustiti u ovakvu avanturu, ali moram priznati da mi je bilo zabavno ovih dana dok sam radila kapu :) 
 
 
    
 

[ Generalna ] 26 Decembar, 2011 23:56
Sad mi samo pokloni jedan poljubac dugi,
a onda neka sve nestane sa tvojim odlaskom.
Ti ćeš biti s njom, a meni će ruke ugrijati drugi
i živjeću bez tebe, prekrivši lice onom starom maskom.
 
A ja sam sama kriva za ovu tugu,
jer sam pomislila da si se konačno zauvijek vratio,
a zaboravila sam da ti sad imaš ulicu drugu
i da si u staru samo iz navike svratio.
 
--- --- --- --- --- --- 
 
Život moj tvoje ime u srcu nosi,
poneku pahulju neke zime davne, 
koja se topi u tvojoj kosi
i jednu ulicu Vojvodine ravne.
 
--- --- --- --- --- ---
 
I znam da ne znaš, kad kreneš na put,
da se ti uvijek meni vraćaš,
a kad odlaziš, ne osjećaš gorčinu kojom je ispunjen mog srca svaki kut,
jer ti nikad nikog ne ispraćaš.
 
Ćutaću sada, jer prava ljubav nema riječi,
al možda će ti sve reći moje zamagljene oči,
a ja ću i dalje sanjati o nekoj našoj zajedničkoj sreći
i danu kad ćeš mi jednom zauvijek doći.
 

 
[ Generalna ] 25 Decembar, 2011 00:25
Da li me voliš? Strepnjama se mučim...
Da li je to ljubav ili strah?
Ne želim ponovo na greškama da učim.
Ne želim od ljubavi da ostane prah.
 
Da li me voliš? Pitam samu sebe
Neke crne slutnje ponekad se jave
I kad se noću probudim kraj tebe
- kao da lebdim između sna i jave.
 
Godine idu, al u svakom trenu, 
ja ljubim, ja želim, ja strepim, ja volim...
Pretvorio si me u zaljubljenu ženu,
što stvarnost boji bojama tvojim.
 
Da li me voliš, reci mi sto puta?!
Pred svima me ljubi, uzmi za ruku,
sakrij me od svijeta ispod svog kaputa,
nek bure zaobiđu našu mirnu luku!
 
 
[ Generalna ] 21 Decembar, 2011 13:27
Današnja tema mi se nametnula sama po sebi...
Svi se ovih dana spremamo da dočekamo praznike, što ljepše, svečanije...Pričamo o recesiji, malim primanjima, ali ne odustajemo od svojih navika.Počele su slave, okupljanja oko trpeze.Domaćice se trude da goste oduševe svojim umijećem, različitim kolačima,čorbama, slanim tortama...Moja djeca se više ne raduju paketićima, kad ih dobiju, samo iz njih istresu slatkiše, pogledaju i sklone u ostavu.Malo je stvari koje ih mogu obradovati.Radost i zanimanje za novu igračku, ponekad jedva traje jedan dan...
Sinoć, po povratku sa slave kod prijatelja, potpuno me šokirala vijest o smrti malog Ognjena Gudelja iz Trebinja.On je bio pomalo dijete svih nas.Čitava Republika Srpska se ujedinila, čini mi se, kao nikada do tada, da sakupi sredstva za liječenje malog Ogija.Pratili smo svaku vijest koja je dolazila iz Njemačke, radovali se na svaki znak o boljem zdravstvenom stanju malog junaka.Svi su znali da je bolest teška, ali čini se, svi su nekako mislili da mora biti bolje, kad se cijela njegova armija, kako je zvao sve svoje zemljake, moli za njega. Ogi je nažalost, sinoć izgubio svoju bitku...
Jutros za vrijeme doručka, obavezan razgovor o školi, drugarima, simpatijama... Ja, kao prava mama - drugarica, moram slušati sve što dotiče srce jedne osmogodišnje djevojčice. Treći razred, a već tako ozbiljna, velika cura... Ponekad me izludi dok se ne spremi za školu - koje tajice joj bolje idu uz ljubičastu tuniku, da li da obuje bijele ili smeđe čizme, koja kapica, šal... Pravo žensko :- ) Čitava trka kroz kuću, dok konačno u pola jedan ne izađe napolje... Jutros mi priča o svojoj drugarici iz razreda, koja je inače dijete koje odrasta u domu. Pretežak teret nosi ova curica na svojim malim leđima... Majka, psihički nestabilna, otac - taj pojam za nju ne postoji, nikad se nije ni saznalo ko joj je otac... Par puta socijalne službe su pokušavale da je vrate mami, koja je obećavala da će ovaj put stvarno da se potrudi da joj bar malo bude majka.Nažalost, prošle zime, kad su je poslednji put odveli i ostavili kod mame, desilo se nešto što je nama običnim roditeljima nezamislivo.Majka je svoju kćerku odvela u neko selo u blizini grada, ostavila je u lovačkoj kućici, bez hrane i vode, bez struje... Dijete je dva dana i dvije noći tu provelo sasvim samo... Slučajno su je pronašli lovci, promrzlu, gladnu, uplakanu. Majku od tada ne smije viđati. Ponovo smještena u dom u gradu.Vratila se u školu, ali nikad više ista... Kao ptica slomljenih krila ide ona u odjeljenje sa ostalom djecom, ista kao oni, ali sasvim drugačija... Mala curica... Samo joj je devet godina... Juče je došla u školu, poderane čizme na njoj, noge mokre od snijega koji se topi... Učiteljica je zamoli da se izuje, da joj osuši čizmice i čarapice ( štramplice i nije imala ).  U školu ide u duksu, jer nema zimsku jaknu... Priča mi kćerka, kako su joj se neki dječaci smijali... Pita ona mene:" Mama, šta misliš, kad bi joj ja odnijela one pumine gojzerice i onu zimsku jaknu što mi je malo veća?" Nisam sigurna da li me je više pogodila priča o bosim nogama jedne male djevojčice ili gest moje kćerke... Naravno da sam joj dala odobrenje da odnese to u školu... Cure su odmah ustale, uzele vrećicu od jednog paketića, spakovale u nju slatkiše, školski pribor... Mlađa kćerka je našla barbiku, koju je tražila od Sv. Nikole i spakovala je u vrećicu... Moj školarko je otišao u školu sa poklonom za školsku drugaricu.Znam da joj to neće život učiniti lakšim, ali drago mi je ako joj bar malo bude toplije oko srca ove zime... Bar će joj ovo popodne jedna barbika učiniti ljepšim...
Ponosna sam na svoje kćeri... Ponekad od djece tako puno možemo naučiti....
Morala sam ovo podijeliti sa vama.Idu praznici... Svi im se radujemo.Većina nas će ipak imati praznike dostojne čovjeka... Sestrica Ogija Gudelja će ovaj Božić dočekati bez svoga brata... Djevojčici iz razreda moje kćerke, Nova Godina, nažalost, neće donijeti bolji život... Neću kriviti državu, politiku, nikoga, za bilo kakve propuste... Svi smo mi samo ljudi... Oko nas je toliko djece, koja nemaju sjeja u očima... Kad bi se ovih dana svako od nas sjetio samo jednog takvog djetete... Možda im naša pomoć ne bi pomogla da u 2012. žive bolje, ali mi bi bar u Novu Godinu ušli čistijeg srca i srećniji...
 

[ Generalna ] 19 Decembar, 2011 12:47

Danas su moj grad ukrasile prve pahulje snijega.Zima se potrudila da ovaj svečani dan učini još ljepšim.Snijeg je, naravno, najviše obradovao moje curice.Iako je još rano za zimske radosti i pravljenje omiljenog nam Snješka Bijelića, mi smo jutros bile vrijedne, pa napravile jednog malog, kućnog Snješka.Uz ovu fotografiju, želim da čestitam slavu svim dragim ljudima koji danas slave.Nadam se da će vam ovaj naš mali zimski drugar izmamiti bar mali osmijeh na lice.I još moram da kažem da smo ga vrlo lako napravile - od jedne čarape, malo pirinča i mrvice mašte :)